Evo dogurasmo i do petnestog jula.Kalendarski je ljeto,mada je stvarnost sasma drugacija.Smijenjuju se kise i vjetrovi,a pocesto djeluju i u tandemu.Ni munje ni gromovi nas ne zaobilaze.Kada cujem da je grom odvalio negdje u blizini,odmas se pozurim da sve poiskljucujem.Stara navika.Onda cekam da protutnji,pa da opet sve ponovo prikopcam..Al’ ne lezi vraze,upravo kad sve ponovo prikljucim i upalim,ono ponovo zatrese.Ovo vrijeme bas naumilo da se igra vruce,hladno samnom.E nece moci,danas sam sve isklucila i ponovo upalila 3 puta,vise necu,pa kud puklo da puklo.Kisa i dalje pada i vec danima  vrijedno zalijeva moje cvijece na balkonu.Ono se jadno gusi i grca u vodi,pa moram svakodnevno da praznim tanjirice ispod saksija.Neki od cvijetova, prosto ne mogu da podnesu ovoliku vodu i poceli su polako ,ne da venu,vec da trule.Jadno moje cvijece! Daj to sunce ovamo,i to pod hitno.Sta mi konacno za danas preostaje? Hmm? Mozda da bas danas pogledam dva dvd-a,koje sam nedavno kupila bud ni zasto, u prodavnici ploca.Nasla sam ih u jednoj velikoj korpi,kao ostatak od prosle sezone.Nisam mogla da povjerujem mojim ocima.Bez dvoumljenja sam platila koliko su kostali i nisam odmah pohitala da ih odgledam.Cekala sam pravi trenutak.Sada osjecam da je taj trenutak stigao.Serviracu porciju kokica,udobno se uvaliti na trosjed i staviti noge na tabure.Tako najvise volim.Marley-jev dvd je 55 minuta,a Dylan-ov je 3 sata  i 24 minuta (2 dvd-a).Ako krenem sada,zavrsicu iza ponoci.Ajd’ odoh!

Pozdrav svima

BOB 1.

Samo genijalac poput Dilana ima uvijek i u svako vrijeme otvorene kreativne izvore.Jedan natpis na zidu i vec od monotone poruke,nasteje poema.Kad je izvedena sa dozom humora,djeluje jos bolje…..

BOB 2:

Jah live children,and there is a natural mystic blowing through the air.If you listen careffully now,you will hear…..Niko kao on nije znao prenijeti poruku ljubavi,postovanja i tolerancije.Hvala ti Bob,ti svakako zasluzujes da budes zabiljezen i pamcen.

Flamenko,kao poezija i strast,kao borba demenona sa andelom,kao “Oda radosti” ,zivotu i svemu sto on sa sobom nosi , za mene je umjetnicki izraz,koji na tako fascinantan nacin sjedinjuje, sve odlike zivota.Jos,kao mala,bila sam zadivljenja ovom jedinstvenom fuzijom plesa i muzike.Zamisljala sam da sam flamenko plesacica i odjevena u posudenu garderobu moje mame,sate sam provodila pred ogledalom,pokusavajuci oponasati pokrete gracioznih umjetnica svog zanata.Nisam postala flamenko plesacica,ali ljubav prema muzici i plesu Andaluzije,nikada nije u potpunosti izcezao..Danas,kada je vizuelni pristup svemu sto pojedinca zanima,samo jedan klik daleko od nas,rado gledam i uzivam u ovom umjetnickom izrazu.Kad me muzika ponese,ja se jednostavno prepustim talasu i intuitivno zaplesem ples,za koji na zalost ne posjedujem nikakvo tehnicko znanje.Ipak,ko mi moze zabraniti,da budem gospodar svojih htijenja i krojac svoje srece? Niko! Uvijek sam voljela da plesem i rado sam plesala u svim mogucim i nemogucim prilikama i mjestima.To i sada rado cinim,mada nema tako mnogo prilika,kao nekad.Flamenko je pun naboja,energije,gracioznosti,ritma,strasti,patnje i srece.To se da primijetiti,kako kroz virtuoznost gitarista,preko pjevacice,koja kroz svoj glas izkazuje emocije ,pa sve do plesacice,koja mora biti u stanju da prati i  istovremeno, vjerodostojno izrazi emocije glasovne poruke.Ako se posmatra tijelo plesaca,lako se zapaza,da svaki dio tijela je prica ili emocija za sebe,ali oni su povezani nevidljivom niti,koja dolazi do izrazaja,kada se posmatra tijelesni izrazaj u cijelosti.Posebo me dojima izraz lica plesaca,koji bez i jedne rijeci uspijeva da pretoci u citljivo, svaku neizgovorenu rijec ili emociju.

Flamenko je relativno mlad pokret.Nekom prilikom sam procitala da seze 300 godine u nazad,ali korijeni datiraju, znatno dalje.Kada kazemo Flamenko,obicno ovaj izraz dovodimo u vezu sa Spanijom i njenim juznim dijelom Andaluzijom,mjestom gdje zive veliki broj roma,koji su kroz Flamenko uspijeli, skrenuti paznju svijetu, na sebe i na svoje korijene ,na muzikalnost i kreativnost ovog jedinstvenog muzicko-plesackog izraza,karakteristicnog za ovo podrucje.Posmatranjem pokreta i duboko unosenje u muziku,govori mnogo o ljudima iz ovog podrucja.Govori o njihovoj pojedinacnoj i kolektivnoj borbi i istoriji,koja se kao neki genetski kod utisnula u covijeka tog podnevlja. On  neprestano struji krvotokom i pretvara svaki uticaj spolja, u ples opstanka i ples zivota,koji samo oni, koji se i te kako usuduju, osjecaju zivotno strujanje,bez filtera i fasada.Romi veoma vjesto uspijevaju integrisati i prihvatiti u sebi zivot kao poklon,a ne kao kaznu,cak i kada je matereijalnog dobra,generacijski bilo knap.Izvori i pulsirajuci punktovi na venama zivota,nalaze se daleko od sjaja i raskosi.Oni koji znaju da osjete i prenesu poruku ljubavi,kao i patnje,  bogati su ljudi,jer se usude da vole i da to pokazu.Usude se i da puste suzu,jer je njihova,jer je iskrena,jer je ljudska.Romi znaju da se raduju u prkos svemu.Dalo bi su tu svasta nesto nauciti o zivotu od njih.Ne znam kako drugi ljudi dozivljavaju Flamenco,kako ga tumace i gledaju na njega ?Neki mozda samo kao neku virtuoznost,sa cim bi se djelimicno slozila,ali za mene je Flamenco vise od toga.On je jedan od mnogobrojnih razloga zasto je vrijedno bezbroj puta ponoviti,cak i kad je tesko…… “VIVA LA VIDA”.

Oleeeeee!!!!

Grmljrvina se cuje u daljini.Sve je blize i blize.Nisam bas radosna zbog te cinjenice,ali valja mi stegnuti zube.Moram ostati smirena i pribrana ako ne mislim da prenesem ovu nelagodnost na mladi narastaj.Ok,kisa pada i ne prestaje.Pa nek’ pada ako je naumila,dobro ce doci usijevima,ali grmljevina????Molila bih je da nas zaobide u sirokom luku.Hej,hallo, u sirokom luku,rekla sam!

Nisam prosto mogla da odolim,a de postavim ovaj video.Pa ovo je prava ludnica.Ipak gledano ovako,iz pticije perspektive,izgleda da indijci fantasticno manevrisu u haosu.Nema semafora,nema saobracajaca,svi voze kako im se cefne i za neko divno cudo,prolaze i glatko klize, jedni pored drugih,kao nesto sto je sasvim prirodno.Izostrili su se vidim.Ipak,otkinula sam se od smijeha.Nesto sto je upecatljivo,su svakako sirene,kojima oni na cudnovati nacin regulisu ovo haoticno ukrstanje.Pitam se samo,sta im to pomaze,i ko tu zna,ko kome svira.Ovo mi vise lici na trubljenje,zbog potrebe regulisanja svog licnog stresa,nego li da se drugome skrene paznja.No,sta god,zanimljivo je i zadivljujuce,bez ikakve sumnje.

Doduse,to se ne odnosi na mene,ali kada mladi narastaj ima ferije,skoro,da ga imam i ja.Skola zahtijeva odricanja,disciplinu,preciznost ,tacnost,ritam….. Dobro je da postoji skolski raspust,da se barem na neko vrijeme zaborave obaveze i lekcije,i da se leda napokon malo isprave od tereta skolske torbe,tako marljivo nosene 10 i 1/2 mjeseci.Pa,neka raspust odpocne.I molicu lijepo,malo sunca ne bi bilo na odmet.Sta vise, to bi raspustu dalo ekstra dimenziju.

Sutra je festa u vikendici.Bice nas preko trideset.Najavili su kisu.Mogu samo zamisliti nas toliki broj u dnevnom boravku ,koji se ne moze pohvaliti nekom posebnom velicinom.Ali,ako je vjerovati onoj staroj, da ako celjad nisu bijesna,ni kuca nije tijesna,nekako cemo se nagurati.Nadam se da cu uspijeti da nadem mijesto na pocetku stola,jer ako se instalisem negdje u sredini,necu sale izaci,ako mi se nekom prilikom javi zelja da protegnem noge.No,da bi sve funkcionisalo kako treba i da sav teret i obaveze ne padnu na pleca domacina,organizovali smo se,tako da svako od nas prihvati dio odgovornosti oko pripreme hrane,serviranja,dekoracije stolova,pica itd.Ja sam uzela na sebe odgovornost oko  pravljenja salate,(ovaj put necu o salatama) i nabavci jagoda.Mogla sam da ih kupim u supermarketu,ali posto je upravo pocela sezona jagoda,ja sam se odlucila za nesto mukotrpniju soluciju.

Sinoc sam odlucila da idem u berbu jagoda.Pripremila sam kabanicu i pantalone ,gumenjake i zdjele koje cu ponijeti sa sobom.Najavili su kisu,i bez i malo pretjerivanja, mogu reci da  to nije bila kisa,vec pravi pljusak.Jagodnjak ogroman,svaka leja ima svoj broj.Vlasnik me je uputio  na cetrnaestku.Krenula sam sasvim energicno,ali sam ubrzoo shvatila da,ma koliko vodila racuna,veoma je tesko naci poziciju koja ne optereceva kicmu.Prvu zdjelu sam napunila brzo,a ostale dvije u puzijem tempu.Kisa je lila kao iz solunara,slijevala se sa kapuljace na lice,dok je ispod kabanice stvoren kondenz od topline koju ispusta tijelo i zbog spoljasne vlaznosti.Kuhala sam se kao u loncu,ali nisam zeljela da odustanem.Izmedu svake leje,ali i oko jagoda je posuta slama,tako da na srecu nisam imala problema sa blatom,vec sam u neko doba zasjela na sred jagodnjaka,sama ja,sivo nebo iznad glave,koje je prijetilo da se strovali na zemlju.Nisam odavno dozivjela toliku kisu.Elem,…..opustosila sam cijelu leju broj 14 i jedan manji dio leje 13,obavila sam 3 telefonska razgovora,poslala 4 sms-a,pojela desetak jagoda,onako direktno iz prve ruke i napravila, impozantan broj fotografija.Sve to direktno iz jagodnjaka,gdje sam naizmjenicno puzila,stajala ali i sjedila…….Kada sam napunila sve tri zdijele,valjalo mi je izvagati jagode.Vlasnik je instalisao vagu,odmah do jagodnjaka,tako da nije bilo greske.Sve po propisu,primjenom bruta,netta i tare,dolazimo do cinjenice da sam nabrala 6,5 kg jagoda.Bice valjda dovoljno,a i ako ne bude,to je sto je.

Nije kaznjivo:

…   ubijati vrijeme

…   mlatiti praznu slamu

…   krasti znanje

…   prevariti zoru

…   udaviti sa pricom

…   polupati loncice

…   muciti muku

…   razbiti sumnju

…” slagati” kockice

a po najmanje……

…  ukrasti srce    (necije)

Ps. Ovo je samo plod moje vecernje igrarije…

Danas je dugodnevnica ili jednostavnije receno,najduzi dan u godini.Od 21.decembra,prosle godine,svijetlost se kretala uzlaznom linijom.Ispocatka je to bilo skoro neprimjetno,ali oko mjeseca marta,moglo se primjetiti dolazak svijetlosti,skrte topline ali i radosti, da je konacno period mraka i tame ostavljen iza nas.Svijetlost ima cudnu moc.Svojom pojavom me je probudila iz zimske uspavanosti,skinula sa pleca breme usporenosti i pokrenula u organizmu broj okretaja.Ali danas je svijetlost dostigla svoj vrhunac.Od veceras ponovo  krecemo u susret mracnom razdoblju. Sunce je danas imalo poseban sjaj,a tokom veceri, nebo je izgledalo kao jedno ogromno slikarsko platno,na kome je sunce vjesto izvodilo svoje piruete i slobodnim pokretom prirodnog sjaja,prolijevalo je sve moguce farbe,ne bojeci se ishoda,niti suda onog,koji ce sve to posmatrati.Ja se nisam stedjela.Stajala sam na balkonu,sa takvim osjecajem ushicenja, bilo koju rijec da upotrijebim bice malo i sturo ,da izrazi ono sto je emocija u stanju da satka.Ljudi su prolazili ispod mog balkona,setali svoje kucice,a ja sam pozeljela da vicem iz  dubine mog bica,i da im skrenem paznju na ljepotu koja se odigrava ,bas tu pred nama.Odmah sam utrcala u dnevni boravak i pustila cd sa spiritualnom muzikom.Kako je to bio fantastican osjecaj.Ugasila sam svijtlo,upalila nekoliko svijeca i pustila da me muzika nosi kroz univerzum,prepustajuci se atmosveri , ove veceri.Jos uvijek sam tu,posmatram nebo i crvenilo koje polako ali sigurno nestaje iza visokog rastinja.Ipak,jos uvijek se vidi kao na dlanu.Odlucila sam,bicu tu,dok se ne smraci i pozeljecu jednu zelju,pa nek se otisne daljinama,u ogromni prostor nadanja.

 Titranje sjenki

 Cvijete,sto mirisom me opi,

sto zarobi me , davanjem svojim

precutno prenoseci poruku,

koju samo ti i ja znamo,

ne govorimo nista,

samo se gledamo blago

i cutimo u mraku,

plamenom svijece obasjani,

titramo ,

mi,dvije sjenke

u pucketavom plamenu ,

razbuktani.

Primjetim da preko travnjaka trci neka cudna zivotinjuca.Nisam odmah primijetila da je to bio zec.U ostalom,ko bi ocekivao da u gradu sretne zeca?Sve se odigralo munjevitom brzinom.Odmah sam se uhvatila tasne i pocela da rovim izmedu bezbroj trica i kucina,dok nisam napipala kameru.Nisam stigla ni da je podesim kako treba.Zec je bio brz,a ja sam pokusavala,koliko je to bilo u mojoj moci,da ga uhvatim.Ma ne,ne fizicki,ta trka bi bila u naprijed izgubljena.Skljocala sam kao sumanuta i evo samo je nekoliko slika,koliko toliko, uspijelo da uhvati ovog brzog vragolana,koji je dok sam izgovorila keks,nestao iza zivice.Gdje li je posao,ima li uopste pojma ili je totalno zalutao  u gradskoj vrevi?Zelim da se nadam da je nasao svoje bliznje i da je sada na sigurnom.Eh zeko,zeko!

ps.Slike nisu nekog kvaliteta,ali to ipak ne umanjuje dozivljaj.