Cestitka i januarska orijentacija

Nova godina je stigla. Jos je svijeza i tek malkice, otpakovana. Jos uvijek nosimo u sebi okus mirisljave i bogate jucerasnje trpeze i razvlacimo se do krajnjih granica, zadnjeg praznickog dana. Tu je i kafa koja mi danas posebno prija. Razmisljam……….. ….. ….  Sta bih istinski pozeljela covijeku u 2012. godini?  Hm… O,da! pozeljela bih mu kao prvo i najvaznije, dobro zdravlje.  Znam, znam, zvuci skroz metuzalemski, ali kako god oduzmes i saberes, to ipak zauzima 1. mijesto. Mozes imati svasta nesto, ali ako te zdravlje koci, onda si samo gledalac, nikako ucesnik. A tu je razlika – i to, “drasticna”! Ako pazljivije slusate, mozete zapaziti da se u narodu, prilikom cestitanja, obicno  kaze ovim redoslijedom” prvo se pomene, ZDRAVLJE,  pa SRECA, i konacno, VESELJE.  Zdravlje sam vec obradila i mislim da ne trebam dublje ulaziti u tu temu, jer sve nam postaje mnogo jasnije, onaj dan kada nas uhvati zesca glavobolja i kada smo primorani sve ispustiti iz saka i posvetiti se sebi. Tada zaista znamo redoslijed prioriteta. Prelazim na srecu.

Sreca je ok, ali sreca je nestalna i samim tim, vedri i oblaci covijekovu svakodnevnicu. Ona je prolazna, nestalna, nepovjerljiva, ma kako se slatko umiljavala i obecavala, kule i gradove. Ono sto zamisljamo kao srecu, cesto se ne pokaze kao tako, kada do toga dodemo. Mislim da ne postoji zreo covijek koji nije iskusio sta to znaci u stvarnosti. Kako bi inace okusili razocarenja? Sreca je i prolazna. Prolazna, jer sve se mijenja, a tako i okolnosti oko necega nama dragog, znacajnog i kadkad, tesko stecenog. Sreca  je pojam ili bolje reci, stanje koje je vanjsko. Znaci da vanjsko utice na nase unutrasnje stanje. I tu covijek ne drzi volan, ma kako mislio da to cini. On fakticki dopusta da vanjski faktori odlucuju kako ce se on osjecati. Nije li to totalno ludilo?

Zato bih ja srecu zamijenila jednom drugom rijeci, rijeci koja je stabilna, esencijalna,umirujucai  koja je slika naseg unutrasnjeg svijeta. Ta rijec, zove se RADOST. Niko ne kaze sreca zivljenja, vec radost zivljenja. Niko ne kaze sreca davanja, vec radost davanja. ( predmet za razmisljanje, zar ne? ) Djeca, jos mala, neofarbana i jos nezemaljski  preusmjerena, poznaju to stanje. To stanje kada se zanesu u svojoj igri, kada nestane pojam vremena, kada ne postoji videnje sebe, tudim  ocima, kada je igra, igra zbog igre, ne za i zbog  publike. To je raj, to je sloboda!  Jedina i istinska sloboda je sloboda, u kojoj covijek ponovo postaje dijete i na svijet gleda radoznalim pogledom i otvorenog uma. Znanje je neophodno za danasnji zivot na zemlji, ali ono je isto tako i kamen spoticanja. Ne smijemo zaboraviti da nista nije apsolutno. Spoticemo se tako sto sva ta znanja, neka su vrsta naslaga nad onim nasim, nesputanim, razigranim, kreativnim i slobodnim, ja. Da bi se vratili tom stanju, treba se osloboditi sve te moguce skalamerije, koja izgleda interesantno intelektualno gledano, ali za covijeka koji to treba da povuce, to je naporan i zahtijevan posao.

Nisam jos sasvim nacisto sta bih sa veseljem, ali neka ga!  Ne bi mi nikad palo na pamet da covijeku oduzimam nesto, tako niti  veselje.. Slobodna volja je najvaznija. Kako je dajem je sebi, dajem je drugima. Ipak rijec RADOST , nosi u sebi veliku snagu. Snaga je u tome sto je ona stabilna, sto je nasa, sto se obnavlja i osvjezuje kada je spoznamo, zavolimo, motivisemo, upraznjavamo, dijelimo i pustamo joj da bude ono sto jeste. Ona je  veselje sama od sebe. Ona slavi sebe samu kroz svaku slobodu pokreta koja dolazi iz izvora kreativnog.

I zato… Sretna vam nova 2012. Zelim vam puno zdravlja i prekrasne trenutke u drustvu radosti.