Mlin za kafu

                               

Sasvim slucajno,na lokalnom buvljaku,naletih na mlin za kafu,koji datira iz birvaktilnog vremena.Prodem pored njega,pa kao u crtanom filmu ,tek naknadno ukopcam sta sam vidjela ,i ponovo se vratim na stand, da vidim da li je java ili san. Zastanem,uzmem mlin u ruke,a grlo se stegnu.Prodavacica mi se obraca,ali ja ne reagujem. Sjedoh u vremensku masinu i otisnu se nekoliko desetljeca u nazad.Vidim jednu stariju gospodu u svojoj kucnoj haljini ,kako sjedi pored peci,uvlaci dim cigarete,da bi zatim,sasvim polako,bez ikakve zurbe okretala rucicu savrseno podmazanog mlina za kafu.Voljela sam da posmatram kako to radi,da slusam mrskanje zrnevlja kafe i transformaciju zvuka, uz takt kako se proces blizio kraju.

Nekad bih je pitala da li bi i ja mogla samljeti jednu mjeru. Nije mi uskracivala zadovoljstvo.Onda bi mi ustupila mjesto do peci,a ja bi ugodno namjestena i naslonjena na topli zid,pocela da okrecem rucicu.U pocetku teze,ali kako je vrijeme odmicalo,sve lakse i lakse.

Sjecam se tih trenutaka kao da su se desili juce.Upadala bih u neku zonu totalne prisutnosti,osluskujuci i osjecajuci sve vrelije zidove mlina.Na kraju bih uzivala okrecuci rucku samo sa kaziprstom.Rucica bi se zavrtila kao karusel,bez ikakvog otpora .Onda bi odvrnula doljni dio mlina da vidim koliko je samljevenog i da udahnem koji put miris svjeze samljevene kafe.

Kod nas u kuci nije bilo ove sprave.Koristio se elektricni mlin. Druge generacije,drugi obicaji. I kuci sam mljela kafu,ne iz zelje,vise iz obaveze.Nisam nalazila nista interesantno u bucnom elektricnom mlinu.Jest da je obavljao posao za tren oka,ali gust? On je uvijek izostajao !

Naglo sam se trznula.Ocigledno je bilo da sam se vratila u sadasnjost. Prodavacica je primjetila zadovoljstvo ,ali i misticni izraz na mom licu.
* Koliko kosta,upitah je?
- Nemam pojma! a sta je zapravo to ?
* To je mlin,mlin za kafu!
- Nisam znala,a bas sam raspravljala sa kolegicom ,koja kao ni ja ,nikada nije vidjela ovu spravu.

(krace caskanje )

* Hocete mi reci koliko kosta ovaj mlin?
- Zaista nemam pojma,ajd’ dajsta das.
Ubacih joj u ruku nekoliko kovanica,na cemu se ona ljubazno zahvali.
- Hocete da vam zapakujem? Imate li ceker ? „Mozda ipak malo da vam se ne osteti!“

Uze duplu novinsku stranicu i zamota mlin.Nekako,bas kako mlinu i odgovara.I mlin je iz vremena kada nije bilo neobicno zamotati ponesto u novinu.
Dodosmo kuci,ja i moj mlin.Dodosmo pokisli i smrznuti.Odpakovah ga i izvadih iz novine.Vidim da je star i  nepodmazan.Odsluzio je svoj vijek,zavrsivsi  na buvljaku,medu mnogobrojnim tricama i kucinama,ni ne sumnjajuci da ce se jednoga dana pojaviti neko,ko ce znati prepoznati njegovu svrhu i ljepotu i ko ce mu zeljeti udahnuti novi zivot ,i dati mu jos jednu sansu,otimajuci ga od vremena,otimajuci ga od zaborava.