Tuga i radost

Ne zatiri tragove mladosti svoje,
jesen se brzo ukaze na tvom licu,
brze nego sto mislis.

Ne skrivaj suze svoje ranjivosti
okus soli,
sto bijele ,na licu ostavlja ti tragove.

Tvoja suza je jedna od sedam mora
sto tijelo tvoje zapljuskuje
zaobljuje tvoja siljata stijenja,
sto se pijeni na zalu tvome
i bose zapljuskuje ti noge.

Prihvati sva godisnja doba srca tvoga
njegovu radost,njegovu tugu
i obgrli ih jednakom strascu.

Jer kao sto ruza
kroz trnje glavu dize,
tako se iz tuge
radost rada.

I nemoj samoce da se bojis,
cak i kada tvoje grane ostanu bez lisca,
ti pogledaj u miru oko sebe
pazeci da ne precujes radosti zov.

Jer radost se uvijek naslanja na tugu
i kad pijeva
ona uvijek pomalo place
a kad place
tuga bi da se smije
kroz suze
uz trag soli
da te utjesi i smiri,
kad se sve oko tebe  rusi,
kad nista drugo ne zacijeljuje ti rane,
i nista ne uspijeva, boli da odkloni tvoje.

 

Ps.Zapocnem sa slikama ali tekst nije imao namjeru da se uklopi u kontekst.Rijeci su izabrale svoje pravac,i kao slap su se otisnule u svom pravcu.Nisam ih zeljela preusmjeriti,vec sam ih pustila kao organski plod da se razcvijetaju na bijelom ekranu .Ostavila sam slike,nek one za sebe ispricaju svoju pricu,a rijeci neka veceras nadu svoje utocisce  i plodno tlo svog ponovnog radanja.