Poljski mak

Kako racunaju ovdje,ljeto nastupa 1.juna.Ali ljeta nema ! Kada na tv-u slikovito prikazu sedmicnu prognozu,ja odmah odustanem od slusanja svih daljnih komentara.Iskljucim Tv i da nebi prsnula od muke,odlucim da ne gledam prognozu do daljnjeg.Tako da sada nemam pojma kakvo nas vrijeme sutra ocekuje.Konstatovacu kad ustanem.

Kako stvari trenutno stoje,necemo se mi sale otarasiti kise i vjetra.Strepim u vezi sa ovim i prisjecam se nekih ljeta koji su prostrujali ,a da se cestito ni neugrijah.Zaista zelim da se nadam da se tako nesto nece ponoviti.Ali u ovim podnevljima, nista nije nemoguce!

Moje cvijece na balkonu pazim i njegujem,ali kakva mi vajda, kad nema dovljno sunca.Ma jedva da se pomjerilo sa mrtve tackeNa balkon sam iznijela i kafe set,donijela iz podruma postolje i suncobran,pripremila stazicu za pod,ali nista. Suncobran mi stoji u hodniku,sklopljen i ceka svoj zlatni trenutak,tamo negdje….jedne prilike.

Prekljuce nabasam na Makove .Ubrala sam samo jednu granu sa nekoliko, jos uvijek zacaurenih cvijetova.Zeljela sam da iz prve ruke,smjestivsi ih uz vaznu, tik do kompjutera,posmatram proces njihovog radanja.Prvi dan,nista se ne dogada. Ajd’,mislim aklimatizacija. Drugi dan,ista plaza,isto more….ni makac.Poceh da sumnjam da li ce  uopste uspijeti probiti cauru i izaci na svijetlo dana. A onda,dok sam spavala predhodne noci,on se ocigledno koprcnuo, i kada sam jutros ustala,imala sam sta vidjeti.Cijeli dnevni boravak je bio u stanju sivila, kao odraz stanja sa druge strane prozora i balkonskih vrata.Samo je na stolu stajala vazna i u njoj,tek rodeni cvijet Maka.Onako jarko crveno – narandzast,prozracan,sa svojim latima ,kao od poguzvane svile,smijeskao mi se i zracio vedrinom.

Zao mi je da nisam imala priliku da ga posmatram kako se otvara,sdidljivko jedan! Doveo me pred svrsen cin,ali ne zamjeram! Zato mi je podario, svu svoju ljepotu nezaleci da je podijeli samnom.Provjeravam jos jednom granu.Jedna caura je napukla,i ko zna,mozda vec sutra,ranom zorom, docekam jos jedno novo lice,koje ce trajanje svoje podijeliti samnom.I dok zari i mami moj pogled,ja i ne primjecujem sivilo dana.Ono me danas apsolutno ne dotice…. Ni najmanje!