Zastani na tren

Sve se otvorilo suncu.Sve je razotkrilo svoju ljepotu,svoju krhkost,svoju snagu,svoju vjeru  da sve sto je prirodi potrebno,doci ce iz nepresusnog izvora,svakog  radanja.Osvanuo je prekrasan dan! Sunce je jos uvijek visoko na horizontu.Ja ga gledam,upijam u sebe svaku zraku i znam da ono sve puteve zna.Zna sva lica i cela,sve smrznute ruke,poglede bez sjaja i srca uronula u beznade.Ono ce danas stici do svakoga kome zraka treba,kome je dosta hlada i mraza,cutanja i krocenja mimo staza ,obasutih latima  sa probeharane grane..Zastani tu,podigni ruke prema suncu i dopusti mu da te barem na kratko posjeti sta je toplina zagrljaja,glas ljubavi i osjecaj vjecnosti u trenutku kad mislis da je sve tako trivijano,bez ikakvog blijeska i velicanstvenosti .

 

 

Znam, mi smo jos djeca

 

Znam ,mi smo jos djeca,
oko nas je sunce,
uronule noge u dusu pijeska.

Tu je slavuj i zelena trava,
tu je i lik koji mirno spava
tu je planina,tu je i rijeka
hladna,providna od svoje cistine.

Tu je i cvijet,mali modricasti cvijet
tu je i plavetnilo neba,sirom otvoren svijet,
a mi smo jos uvijek tu,sa nogama u pijesku,
razigrani,nasmijanji i sigurni,
kao u krilu majke,
kao kada nas otac za ruku drzi,
kad nas pazi,zasticuje i cuva.

Kada bi sunce ovo prestalo da sija,
cija bi ljubav i sva toplinaova bila,
da je das,nemas cime,
da je das,nemas kome,
al dok me grije,
ja sam kao svoj na svome,
dio grude,kao staklenac na dlanu
presijava se i blista,
na tenutak sa nogama u pijesku,
za trenutak protece pored mene
ona voda ista,
brza, bistra i modra
u dusi svojoj
sunce kupa
zanosna i  cista.