Uvijek smo sa nestrpljenjem cekali da mati da zeleno svijetlo, pa da otpocnemo sa kicenjem jelke.Puni radosti i uzhicenja izvlacili bi iz ormara kutije sa kuglama.Svaka je bila brizno zamotana u papir,da se ne bi ostetila. Bilo je tu svega,kugli,zvoncica,dobosa,truba,lampiona.Jelka se kitila pred sami docek nove godine.Obicno,30 decembra uvece.Kugle su se brizljivo stavljale na jelku,obicno simetricno.To se najvise odnosilo na velike kugle,dok su manje popunjavale praznine i davale kompletan izgled jelci.Na kraju bi se postavljao ukrasni vrh.Cesto smo morali skratiti granu jelke,da bi vrh mogao stati.Kada bi taj cin priveli kraju,obicno bi upalili lampione na jelci i tako u polumraku sjedili i posmatrali djelo nasih ruu.Jelka je stajala u uglu dnevnog boravka,upravo u produzetku trosjeda,tako da nije bila na smetnji pri prolasku.Ipak smo pokadkad zapinjali za nju i u nekoliko navrata uspjeli i da je prevrnemo.To se najcesce dogadalo kada smo ja i moj brat bili manji,a time i nestasniji.Ne sjecam se ko je oborio jelku i kako,ali posljedice se bile fatalne.Jednom prilikom je bilo slupano zaista veliki broj kugli.Znam da to nije bio ni malo jednostavno za majku,koja je tako brizljivo i godinama cuvala iste.Ali oprostila je,onako,kako to samo mati zna i umije,bezuslovno.Poslije toga su se kupile nove kugle koje su zamijenile mjesto onih koje su se polupale i jelka bi opet stajala u uglu,velicanstvena i lijepa.Takvu su je uvijek vidjele oci djeteta,oci mladosti.Zadnji put je bila okicena ‘91.Nisam pitala gdje su kugle zavrsile?
Ovje sam prvih godina mog boravka negirala ovaj obicaj, ali kad sam i sama postala majka,shvatila sam da se ne radi samo o mojim licnim stavovima i da moje dijete ima jednako pravo da dozivi ljepotu kicenja jelke.Tako smo poceli kupovati ukrase i veseliti se.I ove godine cemo okitili jelku,onako izmiksano izmedu naseg nacina kicenja i nacina na koji to cine danci. Navece cemo upaliti lampione i uzivati.Znam da ce mi misli ponekad odlutati tamo,medu zidove toplog doma,u dane kada je sve pocelo.Ali ja necu biti tuzna,znam, ima ko da nastavi sa obicajem.Svijetlice jelka i dalje,svake godine iznova,u decembru.
Deepak Chopra
Posted by afroditta on 19. Decembar 2008 at 10:02
Kugle su iz jedne radnje.Stajala sam i posmatrala ih.Tesko se bilo odluciti koja je najljepsa,a radnja je bila krcata kupcima i sa kilometarskim redom na kasi.Nije mi se dalo stajati u redu. Mozda,nekom drugom prilikom.
Posted by Duda on 19. Decembar 2008 at 11:03
Draga moja, poslednje tvoje recenice su me malo rastuzile, jer mogu da pretpostavim kako je u tudjini. I nasi roditelji su obavezno kitili jelku, a sestra i ja smo nastavile taj obicaj. Ja sada imam 55,5 godina, deca 29 i 25, ali, ni jedne godine nismo prestali da ukrasavamo jelku i da okitimo ceo stan. Imamo puno ukrasa, uglavnom crveno, zlatno, zeleno, ali sam prosle godine, presla na zlatno, narandzasto, zeleno, jer su mi boje u sobi krem, braon, narandzasto. Bice u jednom kutku i crveno, zlatno, zelena varijanta. Na prozorima su lampice, tako da sve izgleda kao iz bajke. Ja strasno volim taj deo stare godine. A i moja deca.
Posted by Zmajcek on 19. Decembar 2008 at 11:08
Sad su kugle od plastike pa nemaju vise onu draz,nekad su bile od onog finog tankog stakla pa te je strah bio uzeti ih u ruke,a nedaj boze da se neka razbije tad bi nastao dzumbus i frka.
Bese nekad lepo.
Posted by afroditta on 19. Decembar 2008 at 12:00
Dudo: To je lijep obicaj,ali skoro pa nesnosljiv prvih godina… daleko od kuce.Naravno ne zbog samog obicaja,vec zbog onog sto je nevidljivo,a nije ga se bilo lako otrseti.Sada je sve drugacije,ja sam se navikla i nostalgija ima sasma drugu tezinu,u poredenju sa prvim godinama.Naravno da je ima,ima je u ostalom i svaki covjek kada razmislja o proslim danima,zar ne? Al’ sada se nostalgija lakse nosi.
Ima zaista lijepih kugli za kupiti,ali kao sto navedoh u mom komentaro(tamo gore),redovi u prodavnicama su ogromni.I ako mislim da sam strpljiva,te guzve i redovi na kasama me uvijek i iznova stavljaju moje strpljenje na probu.
Nastavite sa lijepim obicajima.Lijepo je da postoji nesto sto ce dati svakidasnjici neko novo ruho,ma kako kratko to stajalo.
Posted by afroditta on 19. Decembar 2008 at 12:05
Zmajcek,znam sve je postalo toliko prakticno,da je mnogo stosta izgubilo dusu.Steta!
Ali da te malo obradujem…..
Sve kugle,osim “mozda” onih na zadnjoj fotografiji, one starog kova,kao iz perioda naseg djetinstva.
Posted by Deda on 19. Decembar 2008 at 16:06
Taman da te pitam da li si kupila sve ovo, kad eto prvog komentara…
Kod mene se i dalje lomi, ali se kupuju novi lampioni… Kad se moze, kad ne, onda pravimo sami neke ukrase…
Predivni su, a posebno zadovoljstvo je kad treba da se jelka kiti…
Mi smo pre neki dan to uradili i sada sam pravimo lom, nadogradjujemo i sve nesto lepo…
Ali je lepo i pravo da ti kazem, mrzim dan kad treba da skidamo sve to i pakujemo, ali ne zbog lenjosti ili posla, nego zato sto mi je nekeko lepse kad je praznicno i okiceno,lol…
Uzivancija !!!
Posted by Suske on 19. Decembar 2008 at 22:14
ukrasi su pelepi. A priča, priča krije nešto više od nostalgije …
Tri plastične jelke smo nakinđurili, a ona glavna će stići za dva dana nadam se, prava, sa busenom,i tad ću uživati u mirisu …
Obožavam jelke, nakićene ili ne, svejedno !
Posted by afroditta on 19. Decembar 2008 at 23:38
Deda: Nisam kupila ni jednu.Koristicemo ovo sto imamo,a volimo i ponesto rucno da napravimo.Uvijek je lijepo unijeti i nesto licno u svaki proces.Najlakse je kupiti,ali napraviti nesto,ostaje uvijek kao lijepa uspomena i teze se lomi.
Uzivajte i veselite se.
Suske: Ti si tu od pocetka mog pisanja.A posto si matematicki nadarena i uz to veoma bistra,2 i 2 nisu nikakav problem za tebe.
Slozicu se sa tobom u misljenju da su jelke lijepe,same od sebe.Cak i da nije okicena ona je lijepa i ima svoju svrhu……Da nam uljepsava prostoriju,da mirise i obiljezava praznik svijetlosti.
Uzivajte!
Posted by sarah on 20. Decembar 2008 at 10:18
Bilo je bas tako kao sto pises…taj prvi deo je u mnogim kucama bio isti, a onaj tuzni drugi cin, ne kod mene direktno ali kod moje druge polovine…pa je ta tuga bila skoro jednaka…jer smo je delili….
Tek kad su klinci dosli, poceli smo ponovo da kitimo i uzivamo u lepoti tog obicaja, imam puno nakita jer ga godinama skupljam. Dok su klinci bili u mini izdanju bio je nakit od drveta…a sada smo ponovo na kuglama….a dosta ukrasa su i sami napravili pa oni moraju zauzeti centralno mesto…hi,hi…
Ali ja svake godine imam obicaj da kupim jos par novih ukrasa, i dodam na jelku.. simbol za nesto novo…
pozz
Posted by amazonka on 20. Decembar 2008 at 15:10
i ja kitim svake godine ali plasticnu jelku jer mi je zao onih finih mladih jelkica
a obicaj je prelijep i njega se ne treba odreci, kao sto ti kazes, najvise radi djece a
volimo i mi odrasli lijepe stvari:)
sve u svemu, provedi se fino i neka ti bude srecan bozic i nova godina
Posted by afroditta on 20. Decembar 2008 at 17:57
Djeciji ukrasi daju posebnu draz i oni su neizostavni.Htjela sam kupiti par komada ali to je bilo prosto neizvodljivo zbog ogromnih guzvi.Mozda bude prilike poslije nove godine,pa ce biti par novih za sljedece kicenje.
Posted by afroditta on 20. Decembar 2008 at 18:00
Amazonka: Ne znam kako je kod vas,ali ovdje se mogu kupiti jelke u saksijama,tako da se mogu presaditi u bastu poslije koristenja.
Hvala na cestitci.
Proslavite lijepo predstojece praznike.
Posted by Deda on 20. Decembar 2008 at 18:01
Dal moram da kopiram Suske???
Ubi me zena za pravu pravcijatu jelku…moracu jos jednu da unesem u kucu, ali ovog puta i da uzivamo u mirisima borovine, a posle na Jezero kao i neke predhodne kojima se vrh ne vidi,lol…
A pravljenje ukrasa je posebna prica !!!
Posted by afroditta on 20. Decembar 2008 at 18:12
@Deda: Idi,pribavi jos jednu !
Znas kako je sa zenama?
Znas kako se kaze zeni?
Ti imas pravo,a ja mir! He,he
Posted by Duda on 20. Decembar 2008 at 18:12
Sto se tice lomljivih ukrasa, jedne godine su mi preseli. Secam se, mama ih je drzala u “kombinovanom ormanu” (tako su se zvali tog tipa politirani ormani, pola vitrina a pola za garderobu), iza vesa. To smo znale sestra i ja, pa smo tajno, uzimale ukrase da ih gledamo. Mama nas je iznenadila, meni kutija ispala iz ruke i dobar deo uzrasa se razbio. Posto sam ja bila kolovodja, dobila sam batina, naravno varjacom, ali suze mama nije docekala, iz inata. Toliko su bili cenjeni ukrasi od “stakla”. I ja volim prirodnu jelku i imala sam je do pre par godina i onda su me deca nagovorila da kupimo vestaka, na sta sam jedva pristala. Fali mi miris borovine. Moracu uzeti bar nekoliko grana da mi zamirisu sobu.
Posted by afroditta on 20. Decembar 2008 at 18:19
To sa granam je fantasticna ideja.I ja sam tako radila.Na kraju sjednem i skidam iglice sa grana.A onda u jednu veliku teglu sa poklopcem.Tako sam imala borovine kad god sam pozeljela da zamirisi kuca.Malo pospem na ringlu,ukljucim na jedinicu i uzivam u mirisu.
Posted by Deda on 20. Decembar 2008 at 21:05
Sve znam , kao mator,lol…
Posted by zelenavrata on 21. Decembar 2008 at 17:11
Uvek sam volela i jos uvek volim da kitim jelku. Nekako mi nije nova godina ako nema jelke, kako da znam da je praznik, ako ga ne vidim
Ima par njih koje znam i kod kojih idem a ne kite, pa pokusavam svake godine da ih nateram da bar nesto okite, kokoske jedne. Mozda upsem ove godine a?
Posted by afroditta on 21. Decembar 2008 at 17:18
@Zelenavrata: Probaj,nemas sta izgubiti.
Posted by Lakota Woman on 21. Decembar 2008 at 21:27
Prelijepa prica…
)))
Oh…kako me vrati na trenutak u moje djetinjstvo….i boravak u kojem sjedim sa svojim roditeljima i kitimo jelku…..a pored kuglica prazno mjesto sam popunjavala sa bombonicama…na koje bi moj tata vezao koncice….i onda bi do NOve Godine ostajali samo papirici jer bi bombonice pojela…
Veliki pozdrav iz DK…
Posted by afroditta on 21. Decembar 2008 at 22:05
@Lakota: Drago mi je da ti se svida.
Vidim da i ti nosis lijepe uspomene.Simpaticnoto to sa bonbonama.
Pozdrav i tebi
Posted by Charolija on 25. Decembar 2008 at 12:22
Sa velikim uživanjem sam pročitala i priču i komentare, a slike su kao i uvek fantastične. Od svog grada sam udaljena svega 170km, ali ubi me nostalgija. Meni je sada svejedno da li je to 170 ili 2000km. Sve mi se plače kad pomislim da ne mogu da kažem “moj grad je jutros pobeleo”. Ovo nije moj grad i ne znam hoću li ga ikada osetiti kao svoj.
Moja sestra se prva udala i tada smo podelile sve ukrase, kao prave klinke, zamalo se i posvađale oko pojedinih, jer svaka kugla nosi neku svoju lepu priču. Kada sam se ja udala, nisam se usudila da donesem te ukrase, nisam ih donela ni ove godine. Stoje u kutiji roditeljskog doma. Mi sada imamo neke nove, a te ću doneti neke od narednih godina, kada ova knedla u grlu bude malo manja.
Posted by afroditta on 25. Decembar 2008 at 13:28
“Meni je sada svejedno da li je to 170 ili 2000km. ”
I ja sam tog misljenja.Nostalgija je na neki nacin vrsta senzibiliteta za necim, sto nije na dohvat ruke ili za necim sto je proslo.Tako da ne bih rijec nostalgiju samo direktno dovodila u vezu sa ljudima koji zive u inostranstvu.Mozda jednostavnije receno ,ona je izrazajna kod onih ,koji posjeduju tu vrstu senzibiliteta.Nije vazno koliko je km u pitanju.
Prije par dana sam naletila na jednu prodavnicu koja je bila pred zatvaranjem.Prodavali su sve u pola cijene.Kupila sam 3 kugle.Postavicu ih na Flickr,pa ako budes imala volje i zelje mozes ih pogledati.
Sretna nova !
Posted by Charolija on 25. Decembar 2008 at 16:56
Drage volje ću pogledati slike. I ja tebi želim sve najbolje u Novoj Godini, neka ti se ispune sve male želje i željice, velike se za malima ispunjavaju same od sebe.