…..tu gdje je srce

Prilagodavanje! Sta zapravo znaci prilagoditi se? I kako se prilagoditi, ako ti prilagodavanje nije, jedna od jacih osobina? I mozda, jos bolje receno,kako se prilagoditi,a da na tom putu ne izgubis sebe? Kada se covijek nastani u nekoj drugoj zemlji,a pogotovo u zemljama sa razlicitim sistemom i zivotnim stilom,onda zaista dode do izrazaja, moc prilagodavanja.Sta mislim kada kazem, prilagoditi se? Znaci li to da covijek mora da prihvati, sve sto je prirodno kod domacina i za tren oka download-ise, sve moguce - najnovije opgradacije? I moze li se to,tek tako, odjednom,kao kad udaris dlanom o dlan? Ne moze,dabome da ne moze!Prilagoditi se ljudima,klimi,obicajima,hrani,temparamentu,radnom trzistu,institucijama,pravilnicima,paragrafima itd,nije, nesto sto je neostvarljivo,ali se niposto ne smije bagatelisati,jer neovisno koliko je covijek prilagodljiv,korijeni, koje covijek vuce sa sobom su znatno jaci,nego sto se to da primjetiti na prvi pogled.Covjek je cudno stvorenje,prvo razmislja u uzim sverama,ali brzo dolaze do izrazaja htijenja i cista potreba za razvitkom i napredovanjem.Covijek uvijek zeli vise i bolje.Mozda nesto vise “vise” i nesto manje” bolje”.No, ipak je to stvar pojedinca i gledanja na stvar.Naravno da zavisi i od toga sa kojom prtljagom covijek aterira u bijeli svijet.Da li je covijek dosao sa diplomom ili bez nje,da li je dosao iz neimastine i razorenosti ili da li je odluka donesena ,cisto iz zelje, da se covijek realizuje na svijetskom polju,nauci vise i pokaze svoje sposobnosti, tamo gdje ce one biti cijenjene i postovane.Zavisi i, da li je covijek dosao na neko vrijeme  ili sa namjerom da tu ostane za uvijek.Poslije sesnaest godina, provedenih ovdje na zapadu,mogu reci samo jedno.Prilagodavanje je proces,dug i zahtijevan.Ono sto sam mislila o tome prije sesnaest godina,danas ne mislim.Valjda je to tako,kada se teorija primijeni u praksi.

Ovdje na zapadu se cesto barata sa dva pojma.Jedan je asimilacija,a drugi je integracija.Ne dopada mi se ni jedan od pojmova,etiketirana su.Ali kad vec postoje i daju jasniju sliku svakom pojedincu,razmotricu ih po na osob.Asimilacija je stapanje u drustvo,sto obuhvata napustanje ili u neku ruku odricanje, od svog porijekla,obicaja i kulture.Integracija je nesto blazi pojam,ali u biti ne manje bolan.Postoji odreden broj ljudi,koji smatraju da je najbolji nacin prilagodavanja, stavljanje tacke na  na svoje porijeklo i na sve drugo, sto taj pojam obuhvata.Uglavnom se zuri prema naprijed, sa neradom zeljom za osvrtanjem u proslost.Ona bi mogla biti samo kamen spoticanja ideji, da se covijek stopi sa vecinskom populacijom.Izpocetka,sve izgleda obecavajuce i prvi tapsaji po ramenu i pohvale,daju znakove da je vrijedno napora, ne razlikovati se od domacina.Ali ko tu kome cini uslugu?Niko,nikom,apsolutno niko ,nikom!Domacin se mozda usudi prici blize,jer mu se na prvi pogled ne dojimas tako stran i dalek,ali mogucnost da te neko razumije i prihvati, sa svim osobinama ,sto pozitivnim,sto negativnim,tu izostaje.I moze se tako voziti neko vrijeme,mozda cak i godinama,ali covijek zrije,okolnosti se mijenjaju i te okolnosti formiraju i uticu na covijeka.Onda se pocnu primjecivati neke dimenzije,koje se vise ne mogu mesti ispod tepiha.One pocnu da se namecu,da traze paznju i da te izvode na megdan.Pa onda pocne analiza,sagledavanje,izvlacenje iz podsvijesti i konacno,…prihvatanje.I upravo tu, zavrsava se epoha kljakave asimilacije i zapocinje integracija.Ali se tu ne radi o integraciji covijeka u drustvo,vec o integraciji drustva u samog sebe.Nije vise samo vazno sta ja imam da ponudim svijetu,vec, sta ja imam da ponudim samoj sebi,da se mogu nadgraditi,usavrsiti,a da pri tome sacuvam sebe,cijelu svoju istoriju,neokrznutu i bez sloja prasine nagomilane na njoj.Ta istorija je ta, koja me je formirala,dala mi prvi zalogaj hljeba,kalila me,modelirala,tesala,oblikovala i to se ne smije zaboraviti.Ta moja istorija, je moj korijen,jedini realni,na koga se mogu opozvati,jer u tudini covijek nema korijenje,ima samo stablo.A onaj koji nema, barem vizuelno jake korijene,uvijek ce se klatiti pod naletom i najbezazlenijeg vijetra.A vjetrovi pusu,ovdje u Skandinaviji! Ipak,dobro je da postoji vrijeme,pa se o zivotu uci kroz pokusaje,kroz padove,puzanja i ponovna podizanja.Poslije dugih godina provedenih ovdje,znam da je svaki aspekt procesa prilagodavanja bio neophodan.Covijek koji se upusti u zivot u bijelome svijetu,mora biti jak,ali i veoma fleksibilan.Ne zbog zelje da se dodvori domacinu,vec zbog zelje da sve ono sto je novo,na prvi pogled tesko svarljivo,padne na stomak, sasma njezno i sto bezbolnije.Ne preporucujem sodu- bikarbonu,stvara naviku,a nista ne rijesava. I treba gledati naprijed,bez predugih pauza tapkanja u mijestu, u kome covijek uranja u analize,procijene i predvidanja.Bice sta ce biti!A ,ako se pojavi nostalgija ili neki vid zali, za onim sto je proslo,cega vise nema ili kojim slucajem spekulacije… sta bi bilo da je bilo?…….,ja pustim osjecanju da se izkaze,da da svoj glas i ne metem ga ispod tepiha.Nekad osjetim blagi talas,nekada primijetim, suzu u uglu oka,a ponekad me obuzme sutnja.Ja tada sutim,jer to smatram neophodnim u datom trenutku.I onda radim.Radim sutke.Oni koji me znaju ne pitaju me puno.To daje fantastican osjecaj slobode,slobode u prostoru i mijestu.

Integracija ili asimilacija,opet se vracam na te pojmove.Zar je potrebno ubacivati i svrstavati ljude u kategorije?Svaki covijek je jedinka,interesantan i specifican na svoj nacin.Sto jedan moze i zna,to je drugom misaona imenica.Sto taj drugi zna,prvi ne konta ni parce od toga.Ali zasto na ljude ne mozemo gledati sa interesovanjem i razumijevanjem? Tada nam ne bi bili potrebni strucni pojmovi, i etikete na kutijama, u koje treba ubaciti i pohraniti pojedinca.Ali, ljudi znaju da budu neljudi i stoka,neko ce reci.Da,ljudi znaju i to da budu,ali zar upravo tu ne dolazi do izrazaja, nase licno odupiranje svemu sto je drugacije od nas samih?Ne javlja li se tu, upravo jedan od mnogih ljudskih paradoksa?….zelja da mi sami budemo prihvaceni i istovremeno, ne davanje tog istog prava, drugom.I sada ,shvatam da je vazno ljudima dati sansu da se pokazu,da se izjasne,da primijete prihvatanje od strane onog drugog i da pred ocima tog drugog,kao plod prihvatanja,covijek stasa,razvije se u mocno i raskosno drvo sa jakim korijenom.A bez drveta,nema kisika.Sve nas to vraca u nezaustavljivi ciklus,gdje smo svi povezani i zavisimo jedni od drugih.Prilagodavanje je unutrasnji proces,ali ne uspijeva da se osvari ako nema ruke podrske i bez nekog ko je uz tebe,koji ti daje potporu,rijeci utijehe i novu snagu.Po tom pitanju smo svi isti i nikakve asimilacije i integracije ne mogu nadomijestiti nesto,sto moze nesputana ljudska ruka i srce.Dovoljno je da pogledas u oci onog sto ti ruku pruza,upucuje toplu rijec, bodri,  i znas da si kuci,bilo gdje na ovoj planeti da zivis.Jer kuca je tamo gdje je srce.A srce je ovdje,u tijelu,potpuno prihvaceno od mene same. Kuca,cujem ga.