……kao poslije kise

      

      

     

     

     

     

 

Znam li koje su otrovne,a koje ne? Nemam pojma!Sjecam se da sam kao mala, s vremena na vrijeme, isla sa bakom u sumu u berbu gljiva.Bilo je to uvijek u periodima poslije kisa.Ona nije sumnjala u sposobnosti svoje procjene,a ja nisam ni puno pitala.Trckala sam unaokolo i kada bi pronasla gljivu,hitala sam ponosno prema baki ,da joj saopstim i pokazem mjesto gdje se ona nalazila.Ako je bila dobra,zavrsavala bi u korpi,a ako ne, ostajala je tu gdje je i bila.Ja nisam prevec razmisljala o tome, kako ljudi mogu biti tako sigurni pri svojoj procjenikada se radi o gljivama.Ja ih bas nisam bila voljna jesti,uvijek sam bila izbirljiva,tako su barem tada govorili.Doduse i to se promjenilo na bolje i sada rado kupim sampinjone ili kantarele,ali to bi bilo uglavnom sve.Sjecam se tako,jednom prilikom ,poznavala sam jednog covijeka,koji se najeo otrovnoh gljiva.Bila sam ocevidac muka koje su ga bile snasle.Nisam trebala pitati kako mu je ,dovoljno ga je bilo promatrati.Poslije je dosla hitna,pa su ga odvezli u bolnicu na ispiranje ili ti ispumpavanje.Sve se dobro zavrsilo, na njegovu veliku srecu.

Tako ja juce krenem u sumu,na jednu duzu setnju.Imala sam srecu da nije padala kisa,sto je trenutno ,skoro pa nezamislivo.Obratila sam paznju na mirise sume,mahovine,borovine.Osluskivala sam zvuke.Poj ptica je utihnuo.Samo poneki cvrkut prolomio bi  se iz neodredenog pravca.Trazila sam moju klupu na kojoj uobicavam napraviti pauzu.Nije je bilo.Dalo se primjetiti da je novo stambeno naselje uzelo parce sume,posjekavsi borove i jele.I klupu su mi eliminisali.Nece da im iko bleji u prozore,sta li? Pa dobro,razumijem ja to,ali mogli su je pomjeriti par stotina metara nize.No,ocigledno je da im to nije palo na pamet.

Prosla sam tako pored tog polu ogoljelog komada zemlje na kojem su nikle neke nove kuce i krenula dalje,dublje u sumu,sto dalje od programa urbanog plana.Put je bio vijugav i pun omanjih brdasaca i dolova.Onda sam pocela da primjecujem gljive.Nema kakvih nije bilo.Svaka lijepa na svoj nacin.Miris gljiva me je mamio,ali o berbi nije bilo ni govora.Ostavila sam ih tamo gdje su i bile,na zemlji prekrivenoj travom i mahovinom.Bilo ih je milina posmatrati, kako su sa svojim sesiricima jarkih boja, promaljale glave iz travnjaka.Kako je u sumi skoro sve zeleno,ovi sesiri bili su nekako veoma dominantni i upecatljivi.Zato su kamerom zabiljezeni,kao jedan od sve rijedih prizora jarkih boja.Pa jesen je u veliko zakoracila,ne ocekujem da vidim ovakve boje,sto ne znaci da im se ne radujem,kada ih zapazim u prirodi.

Evo  i petka,

dobar vikend svima!