Ateriranje

Afroditta is back.Poslije fantasticne sedmice i nogama predenih stotinjak kilometara,ponovo sam aterirala na kucnu adresu.Umorna sam,ali i prepuna utisaka koji se neprestano vrzmaju po glavi i traze pogodno mijesto da se ukorite u arhivama,medu, mozda jednim od naljepsih dogadaja posljednjih godina.Kofer je izpraznjen,masina za ves je u punom pogonu,a ostale sitnice pronalaze polako svoje svakidasnje mijesto u ormarima.Noge su tvrde kao kamen,clanci su otekli i samo cekam da se uhvatim lavora da potopim noge,da koliko toliko izvuku umor.Necu se zaliti,sve ono sto sam propjesacila je u svakom slucaju bilo vrijedno napora,ma koliko je ,zbog vrucine hodanje bilo dovoljan izazov.Toliko se toga ima za vidjeti u gradu svijetlosti da niti jedan trenutak nisam htijela prepustiti slucajnosti.Kameru sam takode vrijedno koristila,osim na mijestima na kojim nije bilo dozvoljeno fotografisati ili kada se beterija u kameri izpraznila.Pisacu nesto vise o svemu,kad se malo odmorim i sredim utiske.A utisaka ima na preskakala.Skoro pa bih mogla otvoriti zaseban blog na temu Pariz.Imali smo fantasticno vrijeme,dobro zdravlje,dobro raspolozenje i mir,tako da nista nije moglo poremetiti zelju da ovaj grad dozivimo u svom najboljem izdanju.Trazila sam Pariz prema svojim mjerilima i nasla sam ga.Svuda ,gdje sam zasla,nasla sam dio duse,kojom je ovaj grad i te kako odise.Od starog gradskog jezgra,preko Eiffel tornja,Luvra,Montmartre,Montparnasse i Latinske cetvrti,pa preko mondenskih cetvrti,Champs-elysees i Disney resorta,sve je tu,izprepleteno jedno sa drugim,sto time daje mogucnost svakom pojedincu da pronade svoj licni Pariz i time nadahne svaku celiju u organizmu.Za mene je ovo bila energetska inekcija.Rasturila mi je sistem,pobacala sve nevazno i okorijelo i unijela duh kosmopoitanstva i multikulture ,necega sto mi uvijek pomalo nedostaje u ovim krajevima.Trenutno lebdim,ma koliko svakodnevnica pokusava da me prizemlji i otrijezni od mog stanja vrludanja misli.Ja se opirem i pokusavam svim silama da odrzim sliku svega sto je ostavilo tako upecatljiv trag u sjecanju.Pariz,ja sam se zaljubila u tebe,u tvoj sarm,u tvoju dusu,u umjetnost,kulturu,raznobojnost,Senu i mostove,pogled  nad gradom i u neku nevidljivu supstancu bez vidljive karakteristike,koja se samo da osjetiti na kozi i ispod nje,ako se prepustimo instiktu i licnoj znatizelji da nas vode ulicama, koje svaka za sebe nose nesto svojevrsno i interesantno u sebi.Obecala sam si,da ovo nece biti nas posljednji susret,Ako sve bude kako treba,eto mene opet,najradije sto prije,da ponovo zakoracim ulicama grada svijetlosti.