Dugodnevnica /solsticij (ljetni)

Danas je dugodnevnica ili jednostavnije receno,najduzi dan u godini.Od 21.decembra,prosle godine,svijetlost se kretala uzlaznom linijom.Ispocatka je to bilo skoro neprimjetno,ali oko mjeseca marta,moglo se primjetiti dolazak svijetlosti,skrte topline ali i radosti, da je konacno period mraka i tame ostavljen iza nas.Svijetlost ima cudnu moc.Svojom pojavom me je probudila iz zimske uspavanosti,skinula sa pleca breme usporenosti i pokrenula u organizmu broj okretaja.Ali danas je svijetlost dostigla svoj vrhunac.Od veceras ponovo  krecemo u susret mracnom razdoblju. Sunce je danas imalo poseban sjaj,a tokom veceri, nebo je izgledalo kao jedno ogromno slikarsko platno,na kome je sunce vjesto izvodilo svoje piruete i slobodnim pokretom prirodnog sjaja,prolijevalo je sve moguce farbe,ne bojeci se ishoda,niti suda onog,koji ce sve to posmatrati.Ja se nisam stedjela.Stajala sam na balkonu,sa takvim osjecajem ushicenja, bilo koju rijec da upotrijebim bice malo i sturo ,da izrazi ono sto je emocija u stanju da satka.Ljudi su prolazili ispod mog balkona,setali svoje kucice,a ja sam pozeljela da vicem iz  dubine mog bica,i da im skrenem paznju na ljepotu koja se odigrava ,bas tu pred nama.Odmah sam utrcala u dnevni boravak i pustila cd sa spiritualnom muzikom.Kako je to bio fantastican osjecaj.Ugasila sam svijtlo,upalila nekoliko svijeca i pustila da me muzika nosi kroz univerzum,prepustajuci se atmosveri , ove veceri.Jos uvijek sam tu,posmatram nebo i crvenilo koje polako ali sigurno nestaje iza visokog rastinja.Ipak,jos uvijek se vidi kao na dlanu.Odlucila sam,bicu tu,dok se ne smraci i pozeljecu jednu zelju,pa nek se otisne daljinama,u ogromni prostor nadanja.