nokturno

Uh,ala je hladno! Ziva na termometru se zaustavila na 9 stepeni C.Nije li malo previse otislo u krajnost?Za prosli vikend sam bila na plazi,kupala sam se i suncala,a vidi sada.Hocu li sutra opet morati da oblacim toplu jaknu,pa tek sto sam je odstranila  iz gro plana.Ma u ostalom necu da razmisljam.Sta je tu je,ko da mi je prvi put,pa me nesto iznenaduje.Otvorila sam vrata balkona,mada osjecam pod stolom kako mi se polako noge smrzavaju.Pa,zasto ne zatvorim vrata,namece se logicno pitanje? Pa eto lijepo,volim svijezinu vazduha,lagani povjetarac koji njise grane i stvara suskavi zvuk u noci.I ako jos nije u potpunosti pao mrak,nebo su prekrili teski i mracni oblaci,koji lice na posljedicu nesretnog slucaja proljevanja farbe, boje dima na svijetli nebeski svod.

 

Veceras ne vidim zvijezde,mada znam da su tu,sakrivene pod teskim oblacnim prekrivacem.Nedostaju mi.U zadnje vrijeme uobicavam da stojim na balkonu u neke sitne vecernje sate i posmatram nebo.Pitam se, da li jos neko to cini kada i ja? O cemu razmislja i kojoj zvijezdi upucuje svoje molitve,svoje teznje i nadanja?Ako je usmjerio svoj pogled u istom pravcu,da li cu to osjetiti? Da li cu to prepoznati kao zov,koji ce odjecima zatreperiti u mom srcu?Hocu li se usuditi da mu odgovorim ili cu samo cutke,ugusiti svaki titraj i zadrzati stav promatraca? Nisam ti nikada rekla,vjerovatno  ni necu.Ovako je dobro,nema sta da se lomi,nema cekanja,nema ni proslosti ni buducnosti.Samo sadasnjost i priziv sjecanja,koji se ukaza kao blijesak munje,reakcija obicno dode naknadno.Ali ja se ne bojim  tog naleta.I kada dode i noge zaklecaju,ja ostajem uspravna,ne obaram pogled i celo.Drzim se  i ne opirem se vjetrovima,vec se njisem  ne pruzajuci otpor sili prirode,naspram koje sam sicusno zrnce…Povedi me nocas, na tren,pokazi mi prostranstva umjesto da o njima sanjam.Pruzi mi ruku i drzi je cvrsto,mogla bih da ti izmigoljim,da se predomislim i uhvatim sebe,kako grcevito stezem gelender balkona,otimajuci se tebi,moj vihore.