do tebe je…
2008 maj 20
Kao nekad ,iz travnjaka su promolile glave,slatke male,bijele baba Janje.Sagni se uberi buket za sebe ili za nekog tvome srcu dragom.Ne kosta nista,osim malo truda.A rezultat je zagarantovan.Najmanje jedan osmijeh,sto nije ni malo beznacajno.A osmijeh je kao krug na povrsini vode.Bacis kamicak i sta se desava?Od kruga postaju…. krugovi.Nek’ se desi, da jedan osmijeh potakne drugi,drugi treci,i tako ko zna koliko daleko…… Ako se ja pitam,beskonacno daleko!
Predivne su, kod mene na travnjaku sa maslačcima, prave najlepši tepih.
Oko osmeha, juče sam išla gradskim autobusom, i u uobičajenoj gužvi, naravno da sam ustala jednoj trudnici i ustupila joj svoje mesto. Dobila sam takav predivan osmeh zahvalnosti, u svoj svojoj lepoti , ulepšao mi je ostatak dana. To je sitnica koju je lako svima nama napraviti- dati i dobiti za uzvrat osmeh. Afroditta, evo i tebi jedan za predivne slike koje nam izlažeš
Poslednji put sam ih brala pre mesec dana, nedovoljno za venčić, ali su napunile malu šoljicu …
he nisam znala da se zovu baba janje, i pravo me nasmija to ime
kod nas samo janja, bez baba:)
Juce sam ih dobila od omiljenog bratanca: Za najlepsu tetku, zar to nije za osmeh od uva do uva
Hvala ti za ovaj predivan osmeh koji si podelila sa nama.
Babe su divne, al ni dede ne zaostaju
@Makarone:Baba Janje su kao i maslacci ukrasi travnjaka.I neka ih tu sa nama.
Dobila si osmijeh,to jedivno.Vazno je da znamo da sve sto saljemo u universum dobijamo nazad.
Jednom prilikom sam procitala na jednom plakatu poruku koja me je dojmila,pa kaze:
„Osmijeh je najkraca distanca izmedu dva covijeka“.
Osmijeh zaista otvara gvozdena vrata.
@Suske: U soljicu pa pored kompa.
Ja sam ovoga puta nanizala vijencic.
@Amazonka: Eto sad znas i za ovaj naziv.Nasmijala si se,to mi je dovoljno.
@Buba: Da,da,krugovi se sire.
Salji dalje. 
@Deda: Usmijehu uvijek rada i da ga dam i da ga uzvratim.Jesi li nabrao da obradujes babu sa Janjama?
Nisam, a pravo da ti kazem, trebao sam…
Sad se kajem, al ima dana, nismo za danas…
Bice, Deda zna tako da uradi…
@Deda: Ne sumnjam u tebe.
Sitnice cuda cine.
A nekad smo pravili venčiće i od belih rada i od maslačka
Do tebe je i srijetna si…kad bi svaki covjek usrecio bar onoga pored sebe onda bi ceo svijet bio srecan…do tebe je..srijetna si sto je tako priroda odigrala svoju ulogu kreatora srece i podarila tebi srecu preko cvijeta…ostaje sad da tu tvoju srijecu podijelis s onima koji su do tebe, a to si vec na tako divan nacin ucinila…pocelo je….josh „malo“ ako produzimo ovako ucinicemo da i svijet pokaze svoju srijecu onom svijetu pored njega…a ima li bolje od toga da nekoga cvecem ucinis sretnog!!!!!!:)….sva srijeca sto bar cvet nije devalvirao jer ne znam kako je kad zivis u devalviranom svijetu s devalviranom srijecu u sebi!!!!..josh uvijek robujemo prirodi gdje se i onako nalazi temelj prave srece:)
Kad sam izašla iz porodilišta Jovana mi je poklonila korpicu pravljenu od belih rada. Mnogo mi je žao što je nisam slikala, bila je prelepa!
Дивно је.