Viva la vida

Ko se ne sjeca osamdesetih i sumanute zelje da ih se docepa?Posto ih nije bilo za kupiti u nasoj bivsoj drzavi,svijet se dovijao kako je znao i umjeo.Trst je bio glavna snadbjevacka metroplola za sve produkte,koje smo zeljeli,a nismo imali gdje da ih kupimo.Islo se po Leviske,Starke,cizme,cipele,tasne,parfeme i vjerovatno je postojalo jos more individualnih interesa i razloga za ekspresne shopping ture.Sjecam se takvih tura ,odusevljenja i priprema oko istih.Nista nam nije bilo tesko,ni sjediti satima u vozu,niti bjesomucno tutnjati cijeli dan kroz Trst. I opet uvece,na voz….klaj,klaj,petnaest dugih sati,samo u jednom pravcu.Danas mi sve to zvuci totalno sumanuto,ali valjda je tako,kada je covijek mlad i uz to ,pomalo lud.Kupovina mi je danas, najtrivijalnija stavka svakodnevnice.Obicno zavirim u prodavnice ili kad moram ili kad sam u dobrom raspolozenju,pa me nikakve guzve i larma ne mogu izbaciti iz takta.I eto spazih Starke,u nekim novim bojama i sa ukrasnim printevima.Vidim,kupuju se kao lude.Sasma je ocigledno da ima nesto u ovim patikama, sto je izvan svakog vremena i stila.