iz perspektive

Sjedim za stolom,pijem prvu jutarnju kafu.Vrata od balkona su sirom otvorena.Napokon je zasjalo malo sunca.Cini se, kao da je proljece istinski dozvolilo da se pusti u kucu,kroz otvorena vrata balkona.Na stolu cvijet Strelizie.Posmatram ga i divim mu se.Pitam Juniora da li mu se svida ovaj cvijet? Dok on zamisljeno promatra ovu cudnovatu biljku,ja ne odolih i prokomentarisah:

Ja: „Meni lici na neku egzoticnu pticu sa krijestom na glavi.“

Junior: „Meni ne,meni lici na rakova klijesta.“

Hmmmmm,pomislih,rakova klijesta? Ustanem sa stolice premjestim se na sofu do Juniora i pokusavam ,barem na trenutak da vidim, ono sto on vidi.I stvarno,kao sto je i rekao,iz njegove perspektive i kao plod njegove maste i videnja, prikaza se racije klijesto.

Nisam vise nista komentarisala.Vratila sam se za sto i nastavila da pijem kafu.Ali sam se ponovo,po ne znam koji put uvijerila, da postoji vise nacina gledanja na stvari i kako samo jedna jedina stvar se moze vidjeti, iz onoliko perspektiva,koliko ima i ociju koji na nju gledaju.

Volim kada iznosi svoja misljenja i mada su cesto drugacija od mojih.Ne ljutim se,zasto bih?

Sta vise, uvijek mi pricinjava radost da koristi darove i sposobnosti koje su mu date, a prvenstveno, da razmislja sam.

I ponovo sam se uvjerila, da u meni jos uvijek ima mijesta za nove poglede,transformacije i ucenja.To je valjda to ,kada se kaze da, covijek uci dok je ziv.

 

Ovo je bio:

……..idemo dalje.