Viva la vida

Malo se rovilo po arhivi sjecanja.Na povrsinu su isplivale prvo cetiri pijesme,ali posto sam ja ljubitelj neparnih brojeva,morala sam pronaci jos jednu,tako da sam ovaj vecerasnji izbor zaokruzila na pet.Nisam obracala paznju na stilove,vec sam se koncentrisala na pijesme ,koje su tada ostavile utisak na mene.Takode sam svijesno izbjegla imena izvodaca i nazive pijesama.Nije lose prisjetiti se, nekih od njih i mozda, biti cak i prijatno iznenaden.Ko zna?

1.

2.

3.

4.

5.

Proljetni izbor za prvo balkonsko cvijece je pao na ove prekrasne Margarete.Ovdje ih zovu Spanskim Margaretama i ima ih u raznoraznim bojama.Veoma su dekorativne i rastu tokom cijele ljetne sezone.Imala sam ih tokom zadnjih nekoliko sezona i pokazale su se vrijednm investiranja.Za svakog ljubitelja cvijeca,one su istinski nesto posebno,mozda bas zato sto su na izgled jednostavne i pitome.

kratka napomena: Pijesma”Kisni dan”je takode danas postovana.

Kisa se slijeva,

niz lice necujno klizi,

prikriva suze,

sto brazdama uz kisu teku.

Napustaju trenutak

iz utrobe zov i jeku

i odlaze kao camci ,

niz rijeku

…….. necujno.

                  Bol u grlu + glavobolja + nemoc = prehlada

                  Caj + limun + Lisa Ekdahl   = u svakom zlu ima i dobra

                 Horizontala + deka +udoban jastuk = ZZZzzzzZZzzzzzz  

Polako,ali sigurno budi se i cvijece na balkonu.Prvi zivi vijesnik ponovnog radanja je mala bijela Macuhica.Jos uvijek je usamljena,ali pupovi oko nje su na putu da joj se pridruze.Mozda vec sutra,ako bude dovoljno sunca,otvorice se jos neke od njih.Drzim ih na oku.

Sjedim za stolom,pijem prvu jutarnju kafu.Vrata od balkona su sirom otvorena.Napokon je zasjalo malo sunca.Cini se, kao da je proljece istinski dozvolilo da se pusti u kucu,kroz otvorena vrata balkona.Na stolu cvijet Strelizie.Posmatram ga i divim mu se.Pitam Juniora da li mu se svida ovaj cvijet? Dok on zamisljeno promatra ovu cudnovatu biljku,ja ne odolih i prokomentarisah:

Ja: “Meni lici na neku egzoticnu pticu sa krijestom na glavi.”

Junior: “Meni ne,meni lici na rakova klijesta.”

Hmmmmm,pomislih,rakova klijesta? Ustanem sa stolice premjestim se na sofu do Juniora i pokusavam ,barem na trenutak da vidim, ono sto on vidi.I stvarno,kao sto je i rekao,iz njegove perspektive i kao plod njegove maste i videnja, prikaza se racije klijesto.

Nisam vise nista komentarisala.Vratila sam se za sto i nastavila da pijem kafu.Ali sam se ponovo,po ne znam koji put uvijerila, da postoji vise nacina gledanja na stvari i kako samo jedna jedina stvar se moze vidjeti, iz onoliko perspektiva,koliko ima i ociju koji na nju gledaju.

Volim kada iznosi svoja misljenja i mada su cesto drugacija od mojih.Ne ljutim se,zasto bih?

Sta vise, uvijek mi pricinjava radost da koristi darove i sposobnosti koje su mu date, a prvenstveno, da razmislja sam.

I ponovo sam se uvjerila, da u meni jos uvijek ima mijesta za nove poglede,transformacije i ucenja.To je valjda to ,kada se kaze da, covijek uci dok je ziv.

Ovo je bio:

……..idemo dalje.

Sto se mene licno tice,ja bih ih sve kupila,tuto -completo.Kad Afrodita ude u prodavnicu cipela,to biva u stilu, kao kada dijete puste u prodavnicu slatkisa.Vrat nema smiraja.Lijevo desno,gore dole.Cipele svuda unaokolo,ali od svih mogucih ponuda,dizajna i stilova,napokon sam se zaustavila,pribrala i izabrala nekoliko, koji ulaze u prvi tim.Upravo, kada sam pronasla par koje su mi se svidjele i koje su mi izvanredno stajale,(o udobnosti necu ni da govorim),momentalno mi u kadar upadne par novih i naravno,jos boljih.Isprobala sam ih ali nisam kupila nijedne.Poucena iskustvom,klonem se impulsivne kupovine.Koji dan razmisljanja ce mi biti od koristi,tek toliko da se utisci srede.Ali sigurna sam, da cu se vratiti u sljedecoj sedmici.Sutra je drzavni praznik i naravno neradni dan.Nista ljepse, nego kada neradni dan, padne u petek ili ponedeljak, pa se lijepo zasnjira sa vikendom.Eto, sad sam lijepo uslikala sve cipele koje su usle u uzi izbor,i sada imam nekoliko dana ,da dobro porazmislim koje cu kupiti.Prijedloge i sugestije prihvatam,osim sto ostajem cvrsta pri odluci, da ce u sljedecoj sedmici,jedne od njih biti moje.Koje,vrijeme ce pokazati.I ,ma koje da kupim,bolje ce uvijek ostati u prodavnici.To je neko staro i nepisano pravilo.Sigurna sam da ga svi poznajemo.Do tada ,imam samo fotografije,a i to je nesto.Zar ne?

Navratim u lokalnu cvijecaru,da vidim sta ima i naravno, da pokupim inpiraciju.Zapazim u jednoj ogromnoj vazni tri grane pamuka.Naravno da sam kupila jednu od njih i odmah je instalisala u jednu usku vaznu,koja je i predvidena samo za jedan cvijet.Sad uzivam u ovoj cudnovatoj biljci.Pitam se odakle je stigla? Cije su je ruke ubrale? Bez brige,pazicu na nju,koliko god je to u mojoj moci.

 Svijeze je bilo,nije da nije,ali ko je mogao da zaustavi noge?

Toga dana nisam ponijela gumenjake sa sobom.Pjesak je konstantno upadao u cipele.Zastajkivala sam povremeno da bih ga istresla  iz cipela.Setnja pjeskovitom plazom uvijek mi predstavlja veliko zadovoljstvo.Sutim,koracam i osluskujem.Zvuci talasa  mjesaju se sa cvrkutanjem ptica i mlataranjem krila galebova.U vise navrata pokusala sam da im se priblizim,ali svaki put kada bih prekoracila granicu njihove sigurnosti,odleprsali bi.Zapazila sam da je plaza puna skoljki, koje je more izbacilo.Odlucila sam se da sakupim nekolicinu i to onih sa rupom,tako da mogu da provucem spagatu i napravim ukrasni visuljak,koji cu zakaciti na balkon kada dode ljeto.Korak po korak i setnja se oduzi do predvecer.Nabrali su se i kilometri…..Kuci sam dosla umorna,ali potpuno jasnih misli.Kuci me je cekala solja vruce kafe.Nadam se da ne trebam pomenuti da mi je istinski prijala,to se moze predpostaviti.

Iz ruku mi izmices,

curis i istices,

necujno,

kroz proreze izmedu prstiju.

Rasprsujes se u hodu,

nosen vjetrom

nestajes i gubis se

medu milionima zrnaca.

Pustam te da lebdis,

ne krotim te i ne zauzdavam,

ne bi bilo svrhe.

Znam,

covijek uci dok je ziv.