Sunceva zraka-prije zvonjave sata

Znas li da je sunceva zraka pronasla moje lice ?Ona je htjela da ovoga puta otvorim oci na sasma drugaciji nacin,nego sto sam to cinila,tokom bezbroj proteklih mjeseci.Obicno me budi sat,taj iritirajuci predmet,koga moram posjedovati,ali do koga ni najmanje ne drzim.Otvorila sam oci i zapazila, da je cijeli prozor ozaren zutom svijetloscu.Meskala sam se u krevetu jos nekoliko minuta,dopustajuci suncu da me zrakama, umije i grije.Razmisljam,kako je sunce ovdje,nesto sto se ne podrazumijeva.Njemu se nada i u njemu se uziva, punim plucima.Ipak, njegovo svakodnevno prisustvo nije nesto na sta se racuna.Ali zato kada dode,nema navlacenja zavijesa i teskih satenskih zastora.Sve se razmice u stranu.Oslobada se prostor svakoj zraci, da ude i osvjetli svaki ugao prostorija u kuci.

Tokom niza zadnjih godina,primjetna je gradnja kuca sa ogromnim staklenim povrsinama.Gdje god je moguce ugraditi prozor ili staklena vrata,to se cini.Zaista, niko kao sjevernjaci, ne zna da uziva u suncu.Ako je sunca barem malo promolilo glavu,lako je primjetiti ljude, kako sjede na poljskim stolicama i lezaljkama i suncaju se.Ako je jos uvijek prohladno,za to nema brige.Iznese se deka,solja caja i kafe i uziva se dok traje.To mozda daje i najbolju sliku ljudi, ovog podrucja.Danci su proglaseni za najsretniji narod na planeti.Ali ta titula ih nije natjerala, da izgube tlo pod nogama i pocnu nosom da struzu po oblacima.Oni su i dalje onakvi kakvi jesu.Jednostavnii prizemljeni,na neki sasma”cool “nacin.I naravno da su bili zaintrigirani, zasto su bas oni ,dobili titulu najsretnijeg naroda svijeta.I poslije istrazivanja,doslo se do zakljucka da se ne radi se o novcu i visokom standardu.Ima jos toliko drugih, dobro stojecih zemalja na svijetu,pa nisu dobili tu titulu.Cak je na listi najsretnijih  i nekoliko drzava, koje nisu ekonomski stabilne.Pa,sta je onda razlog, toj velikoj sreci?Odgovor je fakticki, veoma jednostavan.Radi se o nekoj karakternoj crti i kulturi ljudi, ovog podnevlja.Nesto, sto je veoma karakteristicno je, da danci, ne ocekuju previse od zivota.Znaci, nema previsokih ciljeva,koji su uvijek u uskoj vezi sa razocarenjem.Zivi se u stilu…Uzmi i iskoristi najbolje od date situacije,ne zanosi se prevec i nemaj veci apetit, nego sto ti dzep moze podnijeti!Mozda ce neki reci,da je to nedostatak hrabrosti snivanja velikih snova.Mozda!Ali ,ako jedan realistican pristup zivotu ljudima donosi srecu,zar je potrebno ulaziti u teze i teorije.Zar nije jednostavnije zadrzati ono sto funkcionise?

Oni koji vole i zele ici putem sirokih vizija, mogucnosti postoje,ako je covjek uporan i zna sta hoce.U zemlji postoje mogucnosti za sve koji teze i koji se trude.Ipak,kao zelja i teznja za samorealizacijom  sirih razmjera,USA je,svakako izazov za mnoge.Neki  odlaze,ili su vec otisli,tamo preko bare, da se iskusaju u “Americkom snu.”Ima dosta uspjesnih danaca u Americi, a samim tim i u svijetu.Mozda, jedan od najpoznatijih je Lars Ulrich,bubnjar i voda grupe Metalica.Jedan broj njih se dokazao i ostvario karijeru u modnoj bransi,drugi kao umjetnici,dizajneri,…itd.Ne smijem propustiti ni poznatu firmu LEGO,niti  firmu obuce ECCO,niti poznatog H.C Andersena niti Sørena Kikrkegård-a,ni Nilsa Bor-a i Jørna Udzona,poznatog arhitektu koji je nacrtao, opera kucu u Sidneju.Dakle, ne radi se o pasivnoj energiji,vec realistickom gledanju na stvari i na sebe, kao dio okruzenja.

Ali sad da ne nabrajam,i ne filozofiram prevec,mada to nisam uspjela izbjeci u potpunosti,ali krenulo me,sta da se radi? .Mozda da se radije vratim suncu.Napokon se pojavilo,konacno je obasjalo sjever i probudilo proljece u meni.Sagela sam glavu prema zemlji.Opazila bezbroj zelenih drskica,koje su promolile glavu iznad povrsine.Visibabe su vec  uveliko procvale.Sada ,na red dolaze: kukurjeci,zumbuli,narcisi,a zatim ljiljani,forzicije.Primjetni su.Na putu su da se pokazu svijetu.Da nas jos jednom i iznova podsjete da se sve vrti u krug.Da se sve rada i umire… i ponovo rada iz pepela sagorjelog ,zdrobljenog i na izgled ,nestalog sa povrsine zemlje.

Otvoricu prozor i pozeljecu proljecu dobrodoslicu,dopustiti mirisu cvijeca da svojom aromom zamirise i omadija ovaj dan i ucini ga sjajnim i carobnim,sve dok ponovo ne usnim u neke sitne vecernje sate,uz navijeni sat na nocnom stolicu.Znam i svijesna sam da on ,tj. sat,nema blage veze sta se dogada.On samo vrsi funkciju tecenja.Tika taka,tika taka……odmjerava vrijeme svima nama.”Pred vremenom smo svi jednaki!”………..Ali to je vec, sasma druga prica……