kroz latinsku cetvrt

 

Svaki grad koji ima ocuvan svoj autenticni  i izvorni duh,moze se nazvati,gradom sa dusom.Moze li se dusa vidjeti, golim rukama  napipati,omirisati u vazduhu? Moze li se dusa osjetiti kao oblak konfora i udobnosti pri prvom otisnutom koraku, put uskih ulica, prepunih  tajni i iznenadenja?Setnja glavnom shoping stradom, okupanoj u bljestavilo izloga,poznatih svijetskih firmi,ne govore mi apsolutno nista.Ali setnja latinskom cetvrti…,to je vec,sasm druga prica.Tu se moze naci,bezbroj malih,unikatnih trgovina, kafea,restorana,mjesta za svirke,galerije i tu je sasma neki drugi tempo.Umirujuci!Tu se nalazi moja omiljena prodavnica,gdje se mogu kupiti ploce iz  ranih sedamdesetih,preko osmdesetih,pa do novijih izdanja,zatim,muzickih dvd-a,cd-a,plakata.Mjesto je skroz cool,apsolutno nista fancy ,enterijerski videno,ali stimung,vrhunski.Niski stropovi,muzika koja prasi u pozadini je uvijek predmet interesantnih razgovora,koji se uvijek spontano povedu.Znam,kada zakoracim u prodavnicu,ne izlazim bez najmanje jednog cd-a.Izmedu ostalog, tu se prodaju i vec koristeni, ali dobro ocuvani cd-ovi,pa svaki put kada dodem,ceka me neko iznenadenje.Odnosno,nesto sto nisam cula dugi niz godina.Osim toga,imam i svoju prodavnicu obuce.Nudi lude modele i u  prodavnici  cesto sretnem one,koji kao i ja,vole da pronosaju nesto drugaciju obucu,nego onu, koju namece modna  industrija.E,onda ima i jedna specijalna prodavnica peciva.Imaju  pecivo za zlatnu medalju.Sam butik, nema vise od 30 kvm,ali ugodaj je bozanstven.Vlasnik je svedanin i sa njim se, po dobrom obicaju,  uvijek porazgovaram i blago pretresem svijetske coskove.Ne smijem preskociti ni moju bazu,… ili ti, new age butik,gdje sam i varena i pecena Uredena je i odise mirisima i zvucima dalekog istoka.Mogu se kupiti  lampe sa mirisljavim uljima,literatura za licni razvoj i naravno muzika za opustanje i meditaciju.

Kada se dobro nasetam i udahnem duh bliske i poznate frekvencije,osjecam  se ponovo rodenom.Tada navratim u svoj kafe,narucim osvijezenje ili nesto za pojesti i sasma polako uronim u dusu staroga grada,koji me bez trunke opiranja prima sebi u narucje.Nisu mi potrebne rijeci…..nista mi nije potrebno,do osjecanje,apsolutnog  prihvatanja nevidljivog okruzenja, gdje su, moja dusa i dusa staroga grada prepoznale jedna drugu, kao da su stvorene iz jednog izvora,i plama ,i  jedne baklje i vatre…   One vijecne!