tebi

 

Kako na javi,
tako i u snu…..

Ti si uvijek prisutan,
zastitnicki nadvijen,
omotac si tijelu,
blogosti pun,
sa osmijehom
i namjerama,
dobrocinitelja.

Ti si moj pratilac,
moja,prva jutarnja zraka,
sto se zemlji nesebicno daje,
bez uslova,
bez dvojbe.

Ti si izvor bistre vode,
kristalno cist i pitak,
kao eliksir za dusu,
ljekovitosti kap.

Ti si stub i stijena,
i slamka,za koju se hvatam,
kada tonem,
kada padam,
kada postajem nevidljiva,
sebi i ljudima,
prosto nejasna,
daleka,
nedokuciva,
cutljiva mumija.

Ti si uvijek tu,
ni sa kim te ne dijelim,
jer kako dijeliti,
nedjeljivo,
kako, otkinuti meso i kosti
i izbaciti te iz krvotoka,
kada svaka celija u meni,
nosi tvoj kod
i
kada je moja snaga i vitalnost
ovisna,
od svakog novog ,
formiranja i radanja,
jednostavnog,
ciklicnog procesa,
u kome sve pocinje
i
zavrsava se
sa tobom.