svijedok

 

U mracnom mulju

savio klicu,

korijen opstanka,

iz vodenog hlada.

 

Od klice – svijetlu,

iz anonimnosti – pogledu,

sto,ozari mi lice,

od ljepote,

prizora na vodi.

 

 

Svijedok sam,

da je suncu,

s jutrom,

otvorio

lati nadanja,

i da ga svijetlost

uplasila nije.

Suvise je mraka,

prijetilo i bdilo

u hladu predaje,

zacrtanom toku

izranjanja.

 

 

Reci mi da je sve laz,

reci mi,

da je sve bio plod,moje maste

i da se nista ne poklapa

sa stvarnoscu.

 

 

Reci sata zelis i hoces,

ja cu i dalje

vjerovati ocima i srcu,

oni su bili svijedoci.