veceras…

 

Veceras cemo gledati u nebo,
nadati se razvedrenju,
Prizivacemo zvijezde,
da nam trepere
i sjaje, budno.

Molit cemo za spas,
snagu nepromocivosti,
izdrzljivost bedema,
znojem kaljenim.

Grlit cemo raskos,
prosutu,
u neobuhvatno
i pretvoriti je u oganj zivi.

Sagorit cemo do pepela skupa,
i ponovo se izdici,
iz mira garezi,
oceliceni.

Uz kliktaj,
pobjesnjelih boja,
iz ognja iskaljeni,
nikada vise,
sjetni,
necemo tapkati u mijestu,
vec cemo se vinuti nebu,
u zvijezdani obruc,
u polje pripadanja,
medu svjetlucave iskre,
nebeske raskosi.

Veceras cemo gledati u nebo,
veceras cemo gledati u nebo.