hejdå…pipi <3 ..part 1

Onaj dan kada je Pippi usla u moj svijet,nista vise nije bilo isto.Pippi,ta mala vragolasta djevojcica, zivjela je sama u malenom svedskom gradicu.Pekla je ukusne palacinke,verala se kud je stigla,i vjesto je nasamarivala lokalne lopovcice,a i znatizeljne face koji su rado zeljeli zaviriti u kucu zvanu  “Vila kulla vila” .Osim Pippi u kuci je zivjeo i njen bjeli konj sa crnim tackama i nezaboravni majmuncic Hr.Nilson.On je uobicavao sjediti na Pipijevom ramenu i bivati njeno rezervno oko.Najbolji prijatelji,bili su joj Anika i Tomi,uvijek spremni na izazove i avanture.A toga nikada nije nedostajalo u Pippijinom svijetu.Pipi je bila za mene,nesto poput Supermena ili Spajdermena za djecake.Ona je znala sve,usudivala se sve i svastaIimala ideje,za koja ja tada nisam shvatala,odakle one uopste poticu, i na kraju,imala je samopouzdanje za troje i licnu sigurnost poput generala.Posto smo ja i Pippi skoro ista generacija,ja nisam prosto mogla da izbjegnem uticaj ove ogromne hrabrosti na moj mali i sasma ,obicni zivot.Ona je probudila snagu u meni,i osjecaj da mogu postici ono sto hocu. A samim svojim izgledom,pomalo oklembesenim stilom i velikim spicastim cipelama,signalirala je da covjek moze biti svoj i podjednako dobar i u svim onim starim,nestilskim ritama,koje su su kosile sa tadasnjim idealom.U to vrijeme(’70), mi djevojcice(vecina nas)smo hodale utegnute,zategnute,pritegnute,sa kikicama,masnicama,ispegladne po snjuri i po obicaju u bjelim stramplama.Prihvatale su se i druge boje ako su se slagale uz garderobu.    Pa se ti usudi isprljati….! Moglo je to neko vrijeme,ali pojavom Pippi,porastao je i bunt protiv svog tog izlozbenog spektakla i stvari su se pocele odvijati nesto drugacije.Izmedu ostalog, pantalone….a,nesto kasnije farmerke,zasjenjuju sve odlike ustirkane curice i tu se rada i nastaje moj licni stil, koji ja,od milja zovem:”La boheme”. Tako sam ja pronasla svoj stil oblacenja,naucila da pecem prvorazredne palacinke,A la Pippi,(malo reklame nije na odmet,jel’da?),da se penjem po drvecu,vozim rousule,cjepam carape od padova na koljena,da pokazujem znake neprilagodenosti postavljenim sablonima,da biram svoje puteve
i negiram da mi vise bilo ko prcka po kosi.Clanovi familije nisu bas bili presretni ali su me prihvatili.Tada sam istinski postala

“svoja”…..Tako kazu!
Pa mislim se, cija bih drugo bila,no svoja.
Cuj molim te……!

                                   

PS.Imam zelju da udem malo dublje u ovaj fenomen,zvaniPippi duga carapa.Posjeticu,neke svedske stranice,kao i danske….skupiti

nesto materijala za sljedeci post o piscu knige i sta su njene knige znacile za generacije i djetinjstva,nekih ranih 70′.Misljenja sam da bi to bio preveliki zalogaj za samo jedan post,pa mislim da bi komotno mogla napisati jos jedan na ovu temu.Voljela bih da to bude u kontinuitetu,i nadam se da ce drugi dio price o Pippi biti postovan sto je to moguce prije.