gost

Bez zasjede,
strpljivog cekanja,
ti se pojavis.Niotkuda…..

Prostrujis mozdanim vijugama,
presusis izvor,
onaj iz koga pijem,
crpim krepkost,
savitljivost tijela,
odakle,
dosezem daljine,
na ciji put krecem,
sama….. Nezovem te,
ali ti uvijek dodes,
doskitas se kao pseto,
sumnjive rase,
navratis po potapsaj,
gladenje po dlaci,
u znak miroljubivosti,

prihvatanja,sta li?

Ali ruka se nepomjera,
tjelo sklupcano,
na boku,
i nista se tu vise
neobazire na tebe.Dosao si,
al’ nista novo nemas
da mi kazes.Vostano lice,
izbljedilo,
dogorijeva
samo od sebe,
i gusi se kao
plam svjece,
pred naletom
jutarnjeg provjetravanja,

svjetlosti zrake

i svakodnevne,

ulicne graje.