o gospod(j)i HB
Pokusavam pronaci siljalo….mislim na neko koje silji kako treba,a ne da mi lomi spiceve olovaka.Skoro sam kupila cijelo pakovanje drvenih olovaka,sasma obicnih,ali meni neophodnih za skrabanje,skrabuckanje,crtanje,crtuckanje i naravno pisanje.Ne znam da li i drugi vole drvene olovke ali se ja sa olovkom simbiozno druzim.Podarujem joj lijepo zostreni spic,ne grickam je i ne vrtim medu zubima,ne pravim nikakve reljefne kanjone, niti se na neki nacin izivljavam na sestokantnom tanjusnom trupu,spoja grafita i drveta.Volim kada zaostrim vise olovaka odjednom,poredam ih jednu do druge i posmatram,biram prema zelji toga momenta.Po obicaju je samo jedna olovka sretni dobitnik,i ima cast da bude odabrana da se preda radu,da se trosi, tupi,ponovo ostri,prihvatajuci sebe toga momenta kao stvaralac sa tragom na papiru ,istovremeno i kao pasivni cekac,koji posmatranjem svojim je dovoljansebi samome,bez da se mora dokazivati,busati u prsa ili hvalisati.Olovka,svjesna svog porijekla,svog postojanja i bez vidljive aktivnosti odise samozadovoljstvom, mirom u dusi i vjerom u svoj opstanak .
Trenutno u ruci drzim staru gospodju HB (Helena Botke od milja),pomalo istrosena ….na pola puta svog radnog iskustva,jedna iz grupe veterana.Pomalo nakoso zasiljenja,ali nista manje izrazajnog karaktera svojevoljnosti.Ostavlja predivna slova,to je neosporno,tu joj niko
ne moze opepeliti……Neka je,takva kakva jeste,zasto bi ona bila idealna u ovom ne idealnom svijetu.Licni stil i velika porcija sarma,mogu svakoga da izvuku,pa cak i jednu,sasma obicnu, drvenu olovku.
Gospoda Botke se namjesta,prsti potpuno korektno obuhvataju njen trup,kaziprst i palac se dodiruju i poguruju je ka srednjem prstu,gdje i olovka i prsti dobijaju prirodni zahvat i pokret potreban za rad. Nizu se misli,struje kroz zile i izranjaju kao nevidljivi fluid kroz vrhove jagodica prstiju.Pojacava se vibracija, prenosi u tijelo olovke i saka pocinje tiho i kontrolisano da klizi ,pomjera se dok olovka biljezi umnu aktivnost.Predivan ciklus,savrsen do tancina.
Slova izviru,sasma bezbolno radaju se u nizu, udruzuju se i povezuju po nekom, sebi znanom skladu i redu.Grade,rjeci,recenice, misao,koja
moze biti sa smislom ,ali i besmislena pokadkad.Ipak ,totalno potonula u trenutak………………
………………… K A T A R Z A !
Napolju kisa neprestano pada.Nagomilane kisne kapi, ujedinjene nacinile baricu na vodoravnoj sipki gelendera balkona.Kada se jezerce
prepuni,kapi skoro necujno,presjecaju liniju horizonta pogleda i samo se cuje,kao tupi ritam..PLOP,..PLOP,..PLOP !Nebo tmurno,misije sivilo,koncentrisane dimljene grudve u tri nijane:
Tamno siva
Misije siva
Dimljeno siva,stvaraju nesimetricne oblike i pritiskaju jedni druge,kao da nedaju suncu dase probije i zasjeni ih jednim potezom
svoje zrake.U daljini vidim dimnjak,pusi se iz njega.Nekome je ocigledno hladno.To je mozda i najbolja slika trenutnog klimatskog stanja.Kalendarski ljeto,au stvarnosti..?????“Monsunske Kise” ili nesto u tom stilu!Razlika je samo u tome sto, u Aziji ovaj period biva docekan sa velikom srecom i optimizmom.Kao period blagostanja,ali ne i u ovim krajevima.Ovdje je zemlja zasicena vodom i usjevi grcaju u nadi da ce sunce donijeti spas ovogodisnjim usjevima od ove stihije.
.I dok vrijeme tako,uporno tjera po svome, olovka i dalje vijerno biljezi svaku misao,zapazanje,trosi se i obnavlja,jednostavnom radnjom obrtanja u siljalu.Ostavlja,isjeckani,spiralni trag od ostrenja,kompaktan.Pada u kantu za smece.Neminovnost obnavljanja.Kao i covjek,koji odlazi pod tus i grubom stranom spuzve,struze i otklanja nagomilane mrtve celije sa koze,da otvori put porama i pospjesi regeneraciju tijela.
Olovka je zavrsila svoj zadatak.Naostrena i odlozena ,poslata na zasluzeni odmor,do nekog novog susreta i videnja…….
Pogled kroz prozor,kisa jos uvijek pada…..
