Viva la vida

Kuda smo ze uputili,pitam se? Nova vremena su dosla.Valja mi uhvatiti ritam ako zelim da opstanem u ovom drustvu.Naime radi se o automatizaciji svega,ili sto bi ovdje rekli EFEKTIVNOSTI ,pa ko moze moze ,a ko ne ,zao mi je.Kad dodes u supermarket,nemoras ni rjeci progovoriti sa kaserkom,samo okrenes glavu prema displeju i vidis koliko kosta,karticu provuces i gotova star.Ovdje su jednom prilikom napravili test probu da se vidi koliko ljudi danas jedni druge primjecuju.U ovom slucaju je bila jedna kaserka iz supermarketa.Tako da su nama, gledaocima, prvo prikazali kaserku da je vidimo ,a poslije su prikazali kupce kako izlaze iz prodavnice.Tu su ih pitali da li se sjecaju kako je kaserka izgledala.Skoro niko nije mogao na to da odgovori,a neki su  cak govorili da je kaserka plavusa,dok je ona u stvarnosti smeda i tako sl. Ali nije samo supermarket izgubio meduljudski kontakt,vec i mnoge druge institucije .Tako da se racuni danas mogu platiti preko interneta,u banku ne trebam vise ni da udem jer je kes automat vani,pa se sam posluzi.Kad dodem kod doktora,ne obracam se vise sekretarici koja bi mi prije uzela zdravstvenu ,registrovala je i rekla ako ima malo zakasnjenja.Sada je dosao automat,tako da ja kad udem u ambulatu provucem moju zdrastvenu kroz to novo cudo i on me usmjerava. Na kraju stoji na displeju.”izvolite sjesti“.Sta reci nego “bas ljubazno od njega”!Ali ovdje prici nije kraj …I u  kafiterijama je takode samoposluzenje i sam pocisti za sobom, poslije jela. Na taj nacin se doprinosi manjem broju zaposlenih i daje mogucnost odrzavanja “nize” cijene…A, sto se skole tice to je prica za sebe. Posto sam od razrednog starjesine dobila lozinku, mogu putem ulaza za roditelje(preko interneta) dobiti sve informacije od nastavnika ako imaju nesto da kazu,onako lijepo napismeno.Tako imam mogucnost, vidjeti sta se trenutno radi na casovima,plan za buducnost,plan ferija,izleti,lekcije, itd.Fino,nema sta al’ono razgovor oci u oci sa razrednikom,to je jedanput u skolskoj godini i to, dok pricamo ona cijelo vrijeme gleda u sat,jer vec sljedeci roditelj stoji pred vratima i ceka na svojih dragocjenih petnaest minuta.I sta sad….da,toliko toga se moze reci,ali ovo uzima maha i ko zna gdje cemo stici onako … AUTOMATSKI !!!!