Aloha !
Poslie jucerasnje kise i razgoropadene vjetrusine,balkon je licio na bojno polje poslije bitke.Svo cvijece,ono malo sto se za divno cudo jos drzalo,kao i zbunici, su pocupani,saksije izprevrtane ,a zemlja rasuta unaokolo . Znaci, bilo je oskrnavljenih,utopljenih ali i prezivjelih. Ruzmarinu,kao i timijanu ne fali ni dlaka sa glave,persun se jos uvijek drzi,doduse pomalo oklembesen,ali kako mu je tanjusna staljika,dobro se odrzao.Menta je blago zbunjena ali i ona je takode uspijela da prezivi nevrijeme.
I osvanu novo jutro! Po prvi put,poslije toliko dugo vremena ,napokon ugledah plavetnilo neba.Mada je sunce trenutacno samo svoja sjenka,bez ikakvog znacajnijeg uticaja ,sama cinjenica da su se oblaci razisli ,izazvalo je promjenu u svakodnevnici.Slobodno mogu reci da sam se do jutros okretala kao LP ploca na 33 okretaja,ali samo jedan vedar dan bio je dovoljan, da se opgradiram na status singlice ,iliti na nevjerovatnih 45 okretaja. U neka davna vremena ,bilo je moguce kupiti i ploce na 78 okretaja,ali tu brzinu bi bilo nerealno ocekivati od covijeka, podvrgnutim dugovremenom redukcijom svijetlosti na sjeveru,zar ne!
Danas sam se pocastila Francuskim anemonama. Buket za moju dusu u jarko crvenoj boji,pun energije i zivotnosti.
Pa da podijelim,slade je !
Stigosmo i do vikenda,nije uopste lose,dapace !
Sasvim slucajno,na lokalnom buvljaku,naletih na mlin za kafu,koji datira iz birvaktilnog vremena.Prodem pored njega,pa kao u crtanom filmu ,tek naknadno ukopcam sta sam vidjela ,i ponovo se vratim na stand, da vidim da li je java ili san. Zastanem,uzmem mlin u ruke,a grlo se stegnu.Prodavacica mi se obraca,ali ja ne reagujem. Sjedoh u vremensku masinu i otisnu se nekoliko desetljeca u nazad.Vidim jednu stariju gospodu u svojoj kucnoj haljini ,kako sjedi pored peci,uvlaci dim cigarete,da bi zatim,sasvim polako,bez ikakve zurbe okretala rucicu savrseno podmazanog mlina za kafu.Voljela sam da posmatram kako to radi,da slusam mrskanje zrnevlja kafe i transformaciju zvuka, uz takt kako se proces blizio kraju.
Nekad bih je pitala da li bi i ja mogla samljeti jednu mjeru. Nije mi uskracivala zadovoljstvo.Onda bi mi ustupila mjesto do peci,a ja bi ugodno namjestena i naslonjena na topli zid,pocela da okrecem rucicu.U pocetku teze,ali kako je vrijeme odmicalo,sve lakse i lakse.
Sjecam se tih trenutaka kao da su se desili juce.Upadala bih u neku zonu totalne prisutnosti,osluskujuci i osjecajuci sve vrelije zidove mlina.Na kraju bih uzivala okrecuci rucku samo sa kaziprstom.Rucica bi se zavrtila kao karusel,bez ikakvog otpora .Onda bi odvrnula doljni dio mlina da vidim koliko je samljevenog i da udahnem koji put miris svjeze samljevene kafe.
Kod nas u kuci nije bilo ove sprave.Koristio se elektricni mlin. Druge generacije,drugi obicaji. I kuci sam mljela kafu,ne iz zelje,vise iz obaveze.Nisam nalazila nista interesantno u bucnom elektricnom mlinu.Jest da je obavljao posao za tren oka,ali gust? On je uvijek izostajao !
Naglo sam se trznula.Ocigledno je bilo da sam se vratila u sadasnjost. Prodavacica je primjetila zadovoljstvo ,ali i misticni izraz na mom licu.
* Koliko kosta,upitah je?
- Nemam pojma! a sta je zapravo to ?
* To je mlin,mlin za kafu!
- Nisam znala,a bas sam raspravljala sa kolegicom ,koja kao ni ja ,nikada nije vidjela ovu spravu.
(krace caskanje )
* Hocete mi reci koliko kosta ovaj mlin?
- Zaista nemam pojma,ajd’ dajsta das.
Ubacih joj u ruku nekoliko kovanica,na cemu se ona ljubazno zahvali.
- Hocete da vam zapakujem? Imate li ceker ? „Mozda ipak malo da vam se ne osteti!“
Uze duplu novinsku stranicu i zamota mlin.Nekako,bas kako mlinu i odgovara.I mlin je iz vremena kada nije bilo neobicno zamotati ponesto u novinu.
Dodosmo kuci,ja i moj mlin.Dodosmo pokisli i smrznuti.Odpakovah ga i izvadih iz novine.Vidim da je star i nepodmazan.Odsluzio je svoj vijek,zavrsivsi na buvljaku,medu mnogobrojnim tricama i kucinama,ni ne sumnjajuci da ce se jednoga dana pojaviti neko,ko ce znati prepoznati njegovu svrhu i ljepotu i ko ce mu zeljeti udahnuti novi zivot ,i dati mu jos jednu sansu,otimajuci ga od vremena,otimajuci ga od zaborava.
Boje lisca - ovdje i sad
Subota je osvanula sva okupana u suncu.Napolju je 20 stepeni.Prava divota! Niti je hladno niti prevruce,vec bas onako, kako ja to volim.Vjetric polagano pirka,tek ovlas dotice zavjese i pravi blage talase na tkanini.Vrata od balkona su sirom otvorena.Rucak se krcka na sporetu i dok ovo pisem,povremeno napustam mjesto pred ekranom, da zavirim u serpe i konstatujem da li se sve odvija u zeljenom pravcu. Vrata od balkona su sirom otvorena.Cujem zamor ispred zgrade.Vidim,neke od komsija kako su se usidrili na klupi pred parkiralistem i zustro pretresaju svjetsku situaciju.Sunce ovdje cuda cini ! Ima li i tracka sunca,ljudi postaju otvoreniji,veseliji i zivlji.Pa valjda je to sasvim prirodno !
Od ranog jutra sam u pokretu.Danas sam dobro zasukala rukave,uhvatila se coskova,vesa i napokon sam uspijela da napravim marmeladu od sljiva.Proslog vikenda sam nabrala punu korpu sljiva,ali tokom sedmice,nisam uspjela da zavrsim posao. Prvo mi je nedostajao prah za konzerviranje,pa onda sredstvo za zgusnjavanje i na kraju nisam imala dovoljno tegli.Oh Boze,koliko tegli,samo od Ness kafe, kasiram u toku godine,a kad dode mak na konac,uspjeh da saberem samo dvije. Elem,rastrkala sam se po supermarketima i jedva pronadoh sta mi je bilo potrebno.Napravih nekoliko tegli marmelade,koje su zasigurno skuplje,nego da sam ih kupila u preodavnici.Al’ok,nema veze! Bio mi je cejf da marmeladu sama zbrckam i u tome sam i uspjela. A to mi je najvaznije !
Kad se marmeada ohladila,odmah je bila testirana. Zamal’ se ne udavih od ushicenja.Ispala je bolje nego sto sam se nadala. Ubacila sam malo cimeta (ja i moj cimet ),ocigledno ni premalo niti previse,sto je sljivama dalo bozanstvenu notu. Da sam pravila po receptu,cini mi se, ne bi ispalo ovako kako je ispalo.
Covijek stvarno ponekad zna da se iznenadi rezultatima svoga rada! Jest da je moja glava i moja pamet,kao i sto su ruke moje,ali kao da nesto vise i mocnije od mene upravlja radom i vodi me sigurnim korakom do cilja.U to sam se uvjerila bezbroj puta ! U biti,pravljenje marmelade nije neko sveto pismo,ali taj mir,ta sigurnost,rad u kontinuitetu,bez velikog neckanja…..Sipas,mutis,dolijevas,dodajes cimet od oka…i sve se skocka, i bolje nego da sam konstantno zabadala nos u nekakav kuhar.
E tako se zavrsi to oko marmelade!
Ali se tu prica ne zavrsava….
Poslije obavljenog rada,pravac tus. Ali ne lezi vraze ! Pa ja sam totalno zaboravila da sam sinoc kasno pokusavala da razmontiram razbataljeni tus i instaliram drugi.To mi sinoc nije poslo za rukom. Ili je bilo prekasno ili je moje strpljenje bilo na rubu.Ko ce ga znati !Ali danas nije bilo odstupanja.Odsarafim stari tus bez problema,ali nece ovaj novi da nalegne kako treba.Voda sipci iz mjesta gdje se sastavlja crijevo sa baterijom.Ja ponovo sve odsarafim,a voda iz onog crijeva curi li curi,i natapa mi farmerke.A u kupatilu 50 C…. cinilo mi se.Znoj curi niz lice,ali sam sebi rekla da necu da se pomaknem sa mijesta. dok to cudo ne namontiram. Ali nece cudo kako ja hocu!Poslije kraceg vrema odem do kuhinje da uzmem casu vode,kad iza jedne korpice, sasvim slucajno , ugledam jednu malu bijelu gumicu.Ma mogla je biti dio bilo cega,ali formom je izgledala kao da moze posluziti. U tom trenutku pocele su se slagati kockice u glavi.Nisam ni stigla do kupatila,a znala sam da je to „missing link“.Opet sve rastelujem ,postavim gumicu gdje je trebalo,sve zasarafim i odvrnem vodu. Koje ushicenje! Kao da sam se popela na Mont Everest.Tus sad radi ko podmazan!Jos ima i neku ruckicu za podesavanje mlaza vade,ma sta da ti pricam! E jesmo se opgradirali ! 
I sad opet, neki fantastican osjecaj da sam pukim slucajem sredila stvar.A da li je to bio puki slucaj ?
Licno mislim da nije i da u nama postoji nutarnji glas (intuicija,visa sila,bog,tvoje nad Ja – nazovi to kako hoces), koje nam govori sta nam je ciniti,u kom pravcu treba ici i konacno,koje je pravo rijesenje za nas u nastalim situacijama.Nekad smo nesvjesni i tjeramo po svome,a nekada svijesni i totalno prisutni.Tada pocinjemo da primjecujemo mala svakodnevna cuda,koja nam pomazu da posljednja puzla legne na svoje mijesto, sklopi sliku i predstavi cijelinu koja, samo za nas ima smisao.
Samo je potrebno slusati i osluskivati, gledati potpuno svijesno,sa cjelokupnom svojom prisutnoscu i biti otvoren za svaki uticaj sa strane koji moze da posluzi svrsi.
Zivot je cudo !
Dobar vikend ti zelim !
Ne zatiri tragove mladosti svoje,
jesen se brzo ukaze na tvom licu,
brze nego sto mislis.
Ne skrivaj suze svoje ranjivosti
okus soli,
sto bijele ,na licu ostavlja ti tragove.
Tvoja suza je jedna od sedam mora
sto tijelo tvoje zapljuskuje
zaobljuje tvoja siljata stijenja,
sto se pijeni na zalu tvome
i bose zapljuskuje ti noge.
Prihvati sva godisnja doba srca tvoga
njegovu radost,njegovu tugu
i obgrli ih jednakom strascu.
Jer kao sto ruza
kroz trnje glavu dize,
tako se iz tuge
radost rada.
I nemoj samoce da se bojis,
cak i kada tvoje grane ostanu bez lisca,
ti pogledaj u miru oko sebe
pazeci da ne precujes radosti zov.
Jer radost se uvijek naslanja na tugu
i kad pijeva
ona uvijek pomalo place
a kad place
tuga bi da se smije
kroz suze
uz trag soli
da te utjesi i smiri,
kad se sve oko tebe rusi,
kad nista drugo ne zacijeljuje ti rane,
i nista ne uspijeva, boli da odkloni tvoje.
Ps.Zapocnem sa slikama ali tekst nije imao namjeru da se uklopi u kontekst.Rijeci su izabrale svoje pravac,i kao slap su se otisnule u svom pravcu.Nisam ih zeljela preusmjeriti,vec sam ih pustila kao organski plod da se razcvijetaju na bijelom ekranu .Ostavila sam slike,nek one za sebe ispricaju svoju pricu,a rijeci neka veceras nadu svoje utocisce i plodno tlo svog ponovnog radanja.
Jedna – mini cvijetna dekoracija .Nekoliko Krizantema,par grancica Brsljena i Kopra. Tema je, prelazak ljeta u jesen. Cvijece je ljetno,dok je Kopar primjesa jeseni,koji me podsjeca na neka davna vremena, kada su se spremale zimnice.Sjeckanje,kuhanje cjedenje….Tegle su se nizale,odlagale u ostavu,a na svakoj od njih,etiketa i rucno napisani nazivi. Sve domace,iz baste,vrijedno njegovane,neoprasivane,daleko od bilo kakvog vida zagadenja.Nije mi potrbno da drzim otvorene oci. Cak i iza sklopljenih ocnih kapaka ,moguce je predociti sliku cijelog procesa.Bilo je to davno,ali nikada tako davno,da bi korozija vremena navukla svoju prevlaku preko sjecanja. Ono na srecu ne blijedi !
Moja sjecanja su moji korijeni,sad smjesteni u srce nadanja,da u svakom plodu,kisnoj kapi,suncevoj zraci,toploj rijeci i stihu,ja prepoznam snagu,izvor sto zubori,koji me nikada ne ostavlja zednu . Ponekad je dovoljno,sageti se,izpruziti dlanove savijene u zdjelu i prinijeti ih izvoru. A kad potece snaga,pij,pij,ali i podijeli…
Osvanu je prekrasan dan !Vjetar je napokon stao. Odmah sam se instalisala na balkon,sa bokalom limunade,rasvorila suncobran,uvalila se u stolicu i postavila nogare na drugu.U dnevnom boravku sam nastimala radijo stanicu sa muzikom,koja samo vrti muziku sedeamdesetih i osamdesetih.Povremeno bih uvalila prste u moje saksije da odklonim sasusene listove.Najvise sam se zadrzala oko meni veoma dragog Ruzmarina.A on mirise, li mirise !Ostavljava aromaticni miris na prstima i u nozdrvama.Mirise na Mediteran,na kamenjar i pjenusavo,modricasto more,koje zapljuskuje obale i litice,sa kojih posmatram daljine i sunce,koje je prosipa svoje zlatne zrake po povrsini vode .
Vizuelne slike su se smjenjivale,samo mi je nedostajala skoljka,ona ista koju sam jednom imala kao dijete,pa da je naslonim na uho i da cujem sumeci zvuk,prepoznatljiv svakome,koji je stajao uz obalu mora,osluskujuci zvuk talasa i zvuk, udara mora u stijenje.
Ruzmarin i more pripadaju jedno drugom i tesko je razmisljati o moru,a da kroz misli ne prostruji intezivni miris,koji se siri puteljcima,koji vode do obale.
Naziv Ruzmarin potice od Grcke rijeci Ros ,sto znaci – rosa i Maris,sto znaci – more.Dakle,njegov drugi,po meni, vise poetski naziv je, Morska rosa.
Latinski naziv je Rusmarinus Officinalis.
Ruzmarin je dobar za pospjesenje pamcenja,i simbol je za vjernost. Kazu da jedna grancica Ruzmarina ,postavljena ispod jastuka,ublazuje nocne more. Medicinski gledano,Ruzmarin stimulise krvotok i nervni sistem.Pomaze pri oporavcima i poznat je kao Ginseng sredozemnog mora.Dobar je protiv stomacnih tegoba ali i protiv stresa.
Takode se koristi u kozmetici. Ulje Ruzmarina dodato u sampon,pomaze u odklanjanju peruti u kosi.Mirisljavo ulje se koristi i kao dodatak sapunima,kremama,ali i sredstvima za ciscenje.
Ne smijem da zaboravim da pomenem da je Ruzmarin veoma dekorativan.Od na sitno iskidanih grancica ,da se napraviti vjenac,ali se moze staviti i u tekstilne vrecice,bas kao i Lavanda.Moze se takode od nekoliko malih grancica napraviti snop,obmotati zicom i zakaciti na steku od vrata,na prozor ili negdje blizu vaseg uobicajnog mijesta za sjedenje.A onda,udahnite duboko,obratite paznju na intenzitet mirisa i dopustite mu da vas povede na obale ,duz prelijepog Mediterana.Nije potreban pasos, teski koferi,kao ni, finansisko izuvanje.
Kako racunaju ovdje,ljeto nastupa 1.juna.Ali ljeta nema ! Kada na tv-u slikovito prikazu sedmicnu prognozu,ja odmah odustanem od slusanja svih daljnih komentara.Iskljucim Tv i da nebi prsnula od muke,odlucim da ne gledam prognozu do daljnjeg.Tako da sada nemam pojma kakvo nas vrijeme sutra ocekuje.Konstatovacu kad ustanem.
Kako stvari trenutno stoje,necemo se mi sale otarasiti kise i vjetra.Strepim u vezi sa ovim i prisjecam se nekih ljeta koji su prostrujali ,a da se cestito ni neugrijah.Zaista zelim da se nadam da se tako nesto nece ponoviti.Ali u ovim podnevljima, nista nije nemoguce!
Moje cvijece na balkonu pazim i njegujem,ali kakva mi vajda, kad nema dovljno sunca.Ma jedva da se pomjerilo sa mrtve tackeNa balkon sam iznijela i kafe set,donijela iz podruma postolje i suncobran,pripremila stazicu za pod,ali nista. Suncobran mi stoji u hodniku,sklopljen i ceka svoj zlatni trenutak,tamo negdje….jedne prilike.
Prekljuce nabasam na Makove .Ubrala sam samo jednu granu sa nekoliko, jos uvijek zacaurenih cvijetova.Zeljela sam da iz prve ruke,smjestivsi ih uz vaznu, tik do kompjutera,posmatram proces njihovog radanja.Prvi dan,nista se ne dogada. Ajd’,mislim aklimatizacija. Drugi dan,ista plaza,isto more….ni makac.Poceh da sumnjam da li ce uopste uspijeti probiti cauru i izaci na svijetlo dana. A onda,dok sam spavala predhodne noci,on se ocigledno koprcnuo, i kada sam jutros ustala,imala sam sta vidjeti.Cijeli dnevni boravak je bio u stanju sivila, kao odraz stanja sa druge strane prozora i balkonskih vrata.Samo je na stolu stajala vazna i u njoj,tek rodeni cvijet Maka.Onako jarko crveno – narandzast,prozracan,sa svojim latima ,kao od poguzvane svile,smijeskao mi se i zracio vedrinom.
Zao mi je da nisam imala priliku da ga posmatram kako se otvara,sdidljivko jedan! Doveo me pred svrsen cin,ali ne zamjeram! Zato mi je podario, svu svoju ljepotu nezaleci da je podijeli samnom.Provjeravam jos jednom granu.Jedna caura je napukla,i ko zna,mozda vec sutra,ranom zorom, docekam jos jedno novo lice,koje ce trajanje svoje podijeliti samnom.I dok zari i mami moj pogled,ja i ne primjecujem sivilo dana.Ono me danas apsolutno ne dotice…. Ni najmanje!
Uz laganu muziku Prem Joshue,veceras se otiskujem duz svete rijeke Gang. Sve aktivnosti su utihnule. Sitar ,me odnosi na tihu nocnu plovidbu .Pa da se otisnem !
Paralelno parkiranje.
Vjestina kojom ne upravljaju bas svi jednako uspjsno.
Neki to obave u cas posla,neki se muce ,dok im to ili pode za rukom ili shvate da je
bolje da potraze drugo mijesto za parkiranje.
Ali ima i alternativnih metoda.Sve zavisi od stepena kreativnosti,iliti svojstvenog umjetnickog izraza.
