Kos i Kosana su, ili novo peceni par, ili stara vatra,koja se razbuktava pred mojim ocima.Vole da slete na moj balkon.Rijetko u paru.Prvo sleti Kosana,pomalo rascupana i nesigurna,a onda se pojavi On,sav napirlitan i napuhan u duplu velicnu. A lijep je,nije da nije! Crn,ko ugarak,sa narandzastim kljunom,sepuri se uvijek,na drugom dijelu balkona,pokusavajuci skrenuti paznju na sebe.Kosanu kao i da nije briga.Njoj je priroda podarila mogucnost da bira, i cini se ,da joj se apsolutno nikud ne zuri.Kos je prisvojio teritoriju i ne dopusta nikakav pristup konkurentima.A nije da ih nema ! Slete tu i druge dase,ali se ne zadrze duze od nekoliko trenutaka.Kos se u sekundi nadme i nakostrijesi, i momentalno krece u napad.Protivnik shvati u sekundi ,da mu nije lomiti koplja sa ovim badzom, i brzinom munje odleprsa u nepoznatom pravcu.
Kos se poslije ovakve epizode obicno strese, oslobadajuci se negativne energije ,da bi ubrzo poslije toga ,ponovo zauzeo stav velikog sarmera.Onda se pocne polako priblizavati Kosani.A ona,kao da nije sasvim na cisto ,da li je pametnije da poleti ili da ostane.Ponekad joj se Kos priblizi sasvim blizu,pa onda, zajedno cuce li cuce, na balkonskom gelenderu.Ako Kos primijeti da se Kosana drzi malo rezervisano,on odmah iz rukava vadi novi trik,oslanjajuci se na sposobnosti svoje letacke vjestine.Tada se otisne sa balkona,sunovrativsi se u ponor, da bi se potom,u djelicu sekunde ponovo izvio i napravio neki,meni, neobjasnjivi trik.Poslije toga nestaje,a Kosana ostaje sklupcana na gelenderu.To,“sto dama,sjedi sama“,obicno ne traje vise od nekoliko minuta.Novi dasa je obicno,veoma brz i ima situaciju pod kontrolom,tako mu se barem cini.
Posto prvo ispita teren i konstatuje da je vazduh cist,spusti se na balkon blizu Kosane.Ali Kosani njegovo drustvo ocigledno ne prija,sto ona rijesava kratkim postupkom i bez velike drame.Samo jedan pokret i krila su rasirena,spremna da je po zelji, ponesu gje god ona to zeli.Novi udvarac nije cestito ni sletio,a Kosana se vec otisnula i odleprsala,ko zna gdje.
Tako gelender ima svoje krace i duze pauze,ali se radnja konstantno ponavlja.Glavne licnosti su iste,sporedne se smjenjuju, tu i tamo. Pozorisni komad je uzbudljiv, jer svaki dan su nove varijacije na poznatu temu.Volim da posmatram ova divna stvorenja koja mi pricinjavaju radost . Toliko je zivotnosti u njima, prirodne borbe za opstanak ,cak i u ovom hladnom i nemilostdnom periodu godine.Kos i Kosana su i danas navratili na moj balkon.
Latice sa buketa, mini tigrastog ljiljana su opadale.Bile su jos uvijek lijepe i boja im jos uvijek nije izblijedila.Onda sam pocela da ih slazem po papairnatoj podlozi.Tako su nastali Kosana i Kos.Doduse,ne lice bas na pticu Kos,ali kakve to ima veze sa fantazijom ? Ona ima svoj pravac,potpuno nesputan,slobodan kao ptica.
Zima nas je scepila i ne popusta ! Od polovice decembra pa do danas,nije bilo, apsolutno niti jednog dana, da je temparatura bila u plusu.Snijeg se ne topi,novi slojevi se taloze ! Danas nam se servirala nova porcija.Snijega ce biti i sutra ! Meteorolozi ne najavljuju otopljavanje !Leda ima na svakom koraku ! Covijek zaista mora da pazi na svaki korak koji zakoraci.Nema tu sale ! Mnogi se zale i siti su zime,snijega i leda! Ja doduse nemam na sta da se zalim,jer obozavam zimu,ali razumijem taj umor .Ne pamtim kad smo imali ovako dug period hladnoce i snijega ! Grtalice se brinu za prohodnost ulica,ali kao da to ne pije vode.Cim predu rutu,mogu se komotno vratiti na pocetak i sve iznova zapoceti.Junior ,kao i opste vecina mladezi, obozava snijeg ! U zadnje vrijeme mu je najdraza zabava da zakuca koju grudvu u prozor i da ceka moju reakciju. Onda se smije,kad primijeti da me je opet ,po ne znam koji put ,iznenadio i izbezumio.Tako i ja pocnem da se smijem,i onda se smijemo u glas dok se ne zakocenemo. Boze,kako covjeku treba malo da probudi ono djetinje u sebi,i da za tren oka baci sve iz ruku i prepusti se trenutku.Serpe i ves imaju fantasticnu moc strpljenja i nikud im se ne zuri! Kad god im dodes,dobro si dosao,ali smijeh….Smijeh je kao trnutacni blijesak ! Ako ga ne uhvatis na vrijeme,proleti pored tebe u djelicu sekunde i nestane.
Molis da brzo prode,da rane zacijele sto prije
za san, sto jos stigao nije,
za saansu novu da ti se jos jednom ukaze
i za srecu na putu da ti se nade.
Molis za oprost
molis za rijec,
za sutnju i budnost cula,
da prode sto proci mora,
i kada se mora,da nije tesko.
Molis za suzu,sto odrvenjena i ukljestena stoji,a ne uspijeva da kane
Molis za vrijeme kada ti ono fali
da drzis glavu iznad vode,kada valovi prijete i kad te je strah dubina.
Molis za kisu i sunce,kada ih nema
i da predosjetis sta ti se sprema.
Molis za rijeci podrske ili pak ,samo za jednu
da je osjetis jasno,
da je cak i bolna,
radije,no da je kasno,
i ako ce to unijeti mir u haos.
Molis da nades
i da pravi pronadu tebe,
da se podignes za kragnu
uspravis na svoje noge dvije.
Molis za svijetlo da ti se ukaze na mracnom i zaraslom putu
i za najmanji znak, da znas da drzis pravac.
Molis da se ne osilis u dobru
i da pognutu ne drzis glavu,
kada te tama shrva i na koljena baci.
Molis da oko u oku uvijek ostane budno
da vidis nevidljivo,
da cujes neizreceno i presutano,
da primjetis malene pomake, i sanse sto ti se daju,
da zaobides ono,na sta je uzaludno prosipati vrijeme i snagu.
Molis da ne previdis i prodes, mimo onog kome tvoja ruka treba
i da je prepoznati znas,kada je ona pruzena tebi.
Molis da se ne podsmijehnes drugacijem od sebe,
da ne osjecas strah snaznijeg od tebe,
niti nadmoc, nad onim sto skrhan lezi.
Molis da bolovi prestanu
i kad odu da se vise nikada ne vrate,
molis paznju,
i da ti niko i nikad ne ulijeva nadu, laznu.
Molis za nova svitanja
odgovor na zamrsena pitanja,
mir u sebi ,bistrinu misli,
da te pokadkad blago pogura necija ruka,
da se oslobodis stega i svojih muka.
Molis za nadu i milosrde
ili pak, za prihvatanje onoga sto jeste,
kada si stigao do zida
i kada je sve ostalo palo u vodu.
Bio je to buket tamno ljubicastih Tulipana. Bili su brizljivo odabrani,a kuci su smjesteni u vaznu,gdje su im dati najoptimalniji uslovi za opstanak.No buket se nije uspjeo otvoriti ! Ostao je zatvoren i sasvim nepristupacan. Nakon nekoliko dana,latice su pocele da opadaju.Tako se zavrsio njihov scenski nastup, prije nego sto je uopste i zapoceo.Sakupila sam ono sto je od njih ostalo,aranzirala ostatke, strpljivo cekajuci,kakvu,takvu svijetlost,da se ukaze i da bude uz mene tokom fotografisanja..Zbog samog dozivljaja njihovog kratkog trajanja,fotografije sam nazvala ,Prolaznost,sto je ujedno i jedna od mojih neiscrpnih tema.
Amaryllis je takode poznat pod nazivom,> cetiri strane svijeta ili Belladonna Lily.< I ako je Belladonna lilly prelijep naziv za jedan cvijet, i daje osjecaj uzvisenosti,ipak ,cetiri strane svijeta je naziv koji ja osjecam kao blizak . Po meni, on na najbolji nacin opisuje ovaj cvijet. Kada dode vrijeme,iz lukovice pocinje da nice velika stabljika, na cijem kraju,nakon dobre porcije strpljenja,izniknu cetiri velika cvijeta .Svaki cvijet je okrenut u svom pravcu,tako izgleda da je svaki od cvijetova, predstavnik jedne od cetiri strane svijeta.Prelijep cvijet,koji je vezan za ovaj period godine.Ako mi nikne i ispije da pokaze svu svoju raskosnost,u neko doba, pojavice se i njihova fotografija.Posto je rast tek poceo,potrebno je nesto vremena.Zato,nema druge, nego naoruzati se strpljenjem !
Francuske Anemone su ove godine stigle nesto ranije na lokalnu pijacu.Stajala sam i dvoumila se,izmedu tamno ljubicastih i jarko crvenih.Koje su prevladale,vidi se iz prilozenog. U ovom mracnoi hladnom periodu,one daju osjecaj zivotnosti i radosti.Dovoljan je samo jedan pogled na buket,koji brzinom svijetlosti stvara erupciju energije,koju samo crvena boja zna da podstakne.
Roza Tulipan se za razliku od ljubicastog, lijepo adaptirao.
Ruze su nesto starije i vrijeme im prolazi ! Ili mozda ne prolazi sasvim ? Jedan klik na okidac od
kamere, i na trenutak mi se ucini da je moguce zaustaviti vrijeme i tako, cvijecu produziti rok trajanja.Barem jos neko vrijeme !
Polako se priblizavam mom drugom punoljetstvu! Koncem ove godine navrsice se 18 punih godina odkako sam se otisnula od kuce! (zvuci kao pomen !)Ova cifra jos uvijek odzvanja tako nestvarno u mojim usima. Kao da se radi o nekoj drugoj osobi,a ne o meni.Ipak,to sam ja,to je moj zivot,to su moje godine!
Zasto sam vam zaprovo zeljela pricati o ovoj temi ? Iz jednostavnog razloga sto svaki pocetak ima jedno radanje, i sto je svako od nas zapoceo svoj zivot na isti nacin,ugledavsi prvo svijeto dana kao beba.Neke su se rodile sicusne i krhke,a neke ,snazne i kocoperne.Drnc,sto bi mi reki! Ipak,zajednicko za sve bebe je proces dolalaska na novi svijet,susret sa novim,nevidenim i jos ne isprobanim.
Bebe izpocetka ne znaju nista,ali uce i razvijaju se brzo,tako sto prosipaju,prevrcu i puzu. Onda pocnu da gugucu,pa izgovaraju prve kratke rijeci,obicno tepajuci ili izgovarajuci ih sa manjkom slova.Mi im se smijemo od milja i pustamo da se razvijaju u svom tempu. Onda pocnu zubici da rastu,pa svrbe desni,pa je moguce da se tu pojave i upale usiju ,prehlade,temparature,kolici i sta sve ne. U neka doba se pridignu iz puzece faze u uspravnu i pocnu se kretati duz zidova,stolova i plakara,ostavljajuci za sobom,tragove od jogurta.I onda odjednom,dijete ispusti potporu i po prvi put se otiskuje na svoju prvu, samostalnu promenadu. Korak dva,ruke kao krila aviona,pokusavaju da stabilizuju nesiguran korak.Izraz na licu je obicno, nesto izmedu ushicenja i pedlja do placa.Sve zavisi od ishoda! Ako se dijete zaholca i uhvati najblize stolice ili nestrpljivih roditeljskih ruku, nastaje prava porodicna euforija.Ali ako padne,sto zavisi od tipa,ili ostane sjedeci i placuci, ili se pridigne i nastavi zapoceto.I tako mic po mic,korak po korak i motorika se razvija i snazi. Korak postaje cvrst i ubrzo se zaboravi sve vezano za ovaj vazan,individualno – evolucioni pomak.
Posto razvoj do 18. godine ide nevjerovatno brzo,situacije i izazovi se konstantno smjenjuju.U pubertetu,ko u pubertetu! Kad je pubertet sretan, svi su oko njega sretni,ali kada je pubertet neraspolozen, bezbeli je neraspolozen. Pubertet voli da cuti, da se poprijeci,da tjera po svome,da je svuda i na sve strane i da zonglira sa 5 stvari istovremeno.Voli da je antiprotivan,da sanjari,da vadi mastiku,da pise pjesme,da tambura u tamburu,kad moze i kome moze.Svi preko 25 ,a narocito jedna kategorija judi koja se zove > roditelji <,su mu bez izuzetka staromodna grupacija ,koja slusa nekakvu anticku muziku ,staru i po 25 godina ( + -)Pubertet voli slobodu,ali zeli i blizinu.Pubertet trosi uzasno mnogo energije ,balansirajuci uzmedu ova dva stanja! Zeli da ga pazis i stitih,ali i kad mu odgovara, da ga uglavnom ostavis na miru ,ostatak vremena. A to moze i da se tumaci kao, cijelo vrijeme! I sve tako dok ne napuni 18 .Sa 18 je pubertet, niko kao on ! Stojeci u redu za prvu licnu kartu,on napokon moze da kaze da je postao zreo ,a time i zvanicno, out of pubertet,sto bi znacilo, totalno vam sebe.
Neko ovaj proces prode jednom u zivotu i dosta mu je! Razumijem ga ! Ali eto,ja sam rodena pod sretnom zvijezdom pa sam dobila mogucnost ponavljanja gradiva! Oduvijek sam bila sretne ruke ! Mislila sam,ajd’ sta tu ima tako tesko,ja cu to da savladam u roku od ,0,nista,ali sam se grdno prevarila.Sve je trebao izpocetka! Prvo puzanje,pa postapanje i na kraju samostalni korak. Imala sam i tu ludu srecu da, kad sam se otisnula,nikog nije bilo da me prihvati ,pa sam ponekad nezgrapno aterirala.Eh te vragolije ! Ali nista nije tako lose,da nije istovremeno i dobro za nesto! Bilo je i prvih zubica,i gugu,ga,bilo je i pogersno izgovorenih rijeci i manjka istih,kao i svojevoljnog preturanja po recenici. Moglo mi se ! Isla sam u skolicu da ponovo naucim da citam i pisem,doduse na jednom sasma novom jeziku.Onda sam zakoracila u pubertet i ponovo usla u one lude godine buntovnistva.Posto sam sklopila pakt sa samozivom silom igrala sam kaoko sam znala i umjela. Probala se,isprobala se,ukrstila koplja,oprostila,sklopila mir i konacno se spustila u kozu zrele zene.Nije vise ni tijesna ni bijesna !
Ps. Zar mi zaista nemamo barem za nijansu sentimentalniji izraz za zrelu osobu, osim rijeci, zena ? Odmah pomislim na : viklere (papilotne),ljubicastu kosu,trajne,tergal suknje,cekere,pregace i tome sl.
Snjezna zima me asocira na razigranost,na idilu,na majcin Vilerov goblen zime,iz serije -“4 godisnja doba“,na moje sanke,na zimski raspust,na crvene rukavice,na ledenice,koje su bile alternativa za sladoled, na mjesto uz toplu pec,na narandze i zimsku pjesmu od Zmaja Jove.Eto,crvene rukavice su jednom prilikom postale premale i ko zna gdje su zavrsile. Peci nema,Vilerovog goblena takode nema,kao ni sanki,ali zimska pjesma je tu,pa rekoh da je >>odrecitujem na papiru.<<Poneka rijec se zaboravila,pa sam se morala podpomoci zbirkom Zmajevih pjesama,koja je eto, nasla svoje mjesto na polici,kod mene.To nije zbirka koja skuplja prasinu,vec se rado,prelistava i cita.To mi na neki nacin dode kao stabilizovanje korijena ! I pomaze,samo da se zna !
Zimska pesma
Zima,zima – e pa sta je,
ako j’ zima,nije lav !
Zima,zima – pa neka je,
ne boji se ko je zdrav !
Hajd’ napolje momak ko je,
tamo veje krupan sneg,
vi’s en’ onde navejo je
citav bedem,citav breg.
A sta moze zima meni,
sta mi moze,sta mi sme ?!
Nek mi nosic pocrveni,
eto to je,to je sve !
Seka Zorka,nemoj stati,
tvoj nek bude prvi red :
sad cemo se zagrejati,
cucni samo na taj led !
Gle sad zive zeleznice -
to je trka,to je let !
Zbogom ptice krilatice,
nas je sada ceo svet !
Nisam se odavno namucila oko nekog posta kao oko ovog!Prvo sam napisala pricu o zimskim radostima djetinjstva.Ta prica je naprasno nestala tokom sacuvavanja. Nisam bila ljuta,mozda malo Blue! Tako sam iznenada pocela da se vrtim u plavom. Ako nisam uspjela docarati ovu danasnju rapsodiju,ja sam u svakom slucaju pomodrila,sto od minusa napolju,sto od silnog posla. A i to je vrsta plave boje !Kome se slusa George Gershwin nek izvoli,samo jedan klik na njegovo ime i tu ste.Nego,nesto sasvim deseto mi pade na um! Sjetih se jednog vica o Rapsodiji u plavom…
Ide ovako :
Ulazi covijek u prodavnicu ploca i obraca se prodavcu:
- Imate li Rapsodiju u plavom
* Nemamo,a moze li u nekoj drugoj boji ?
Pjescani sat 2009 nam polako ali sigurno iscuruje.Za neki sat valja nam ga okrenuti i zapoceti novu turu. Ova godina je bila takva, kakva je !Bilo je i uspona kao i padova! Taj tok je neizbjezan i ako zelimo da ga prihvatimo kao takav,bice nam lakse.Nista sto nam dolazi lako, ima dugotrajno zadovoljstvo! Samo plodovi koji su proizasli iz napora, imaju dugotrajni odijek .Cak i onda, kada nas trud nije dao zeljene rezultate.Jer, ne smijemo zaboraviti da trud nije i jedini koji daje rezultate.Okolnosti su takode bitne!Nekada, situacija jednostavno nije dovoljno sazrela,i cesto gledajuci u nazad, i sami uspijevamo vidjet,i zasto je bilo tako kako je bilo, i zasto se nije desio „Bingo.“
Kao zaljubljenik prirode,najvece i najbolje inspiracije crpim provodeci vrijeme i mir u njenom okruzeju. Priroda je u nama,kao sto smo i mi njen dio!Sve nedoumice i sva pitanja se mogu rijesiti posmatrajuci prirodu.Ona niti je spora ,niti nekuda zuri.Ona je takva kakva je i kakva je bila vijekovima u nazad.Nema strane zivota koja se ne moze reflektovati u prirodi! Cetiri godisnja doba se veoma jednostavno mogu sagledati kroz jedan covjeciji zivot.Priroda daje plodove kada je spremna za to,bas kao sto smo i mi uspjesni, samo kada je situacija zrela.
Od upinjnja nema nista,sem frustracije i gubitnistva. Priroda se oslanja na svoj izvor i iz njega crpi sve sto je potrebno za njen opstanak.Kada dode do poremecaja,izazvanog nedostatkom vode,sunca ili hranljivih sastojaka,priroda to prihvata sa mirom,crpeci svoje rezerve dok moze. A kada i tome dode kraj,ona se preda stanju kakvo jeste,bez odupiranja.
Ta predaja je takode pominjana i u Bibliji i ako je cesto pograsno tumacena.Predaja zapravo nije sjedenje skrstenih ruku,vec oslobadanje od normi i zahtjeva koje namece nas ego.On ne zna za prirodne tokove,on je taj koji bi glavom kroz zid i on je taj koji nam daje osjecaj grize savjesti i osjecaj neuspjeha.Po egu,mi smo uvijek nedovoljni i neperfektni! Zarobljeni u njegovim kandama zivot je uvijek napor!
Priroda ,kao i nase izvorno bice, nemaju potrebu da zive neki drugi,lazni zivot,satkan od normi drustva,koji ima jasnu sliku sta je prhvatljivo ,a sta ne.Pri takvom stavu pojedinac je nevidljiv,ako se njegovi stavovi i pogledi na zivot, kose sa koliktivnim normama (umom).To je zapravo karakter tora! Ipak tor je jak simbol i svi se ne usuduju izaci iz njega.Bice crna ovca,bice zamrznut i izolovan od vecine,bice osuden na vjecitu stud,bez pristupa u tople okvire ustolicenog.Tamo sa druge strane tora je nepregledno polje,gdje veje i siba,gdje si sam sa samim sobom i gdje nema podrske.Tamo je prostor velike samoce,ali i slobode koja je bila i pero kao i izvor inspiracije velikih umjetnika. Ako se bolje zagledamo u biografije pojedinih pisaca,umjetnika,bilo koje vrste,skoro iza svakog se nalazio taj samotnjacki i teski put. Tor ne daje velika djela,kao ni primjetne pomake u covjecanstvu.Njih daju oni koji su se usudili vjerovati u sebe i svoju svrhu postojanja na zemlji.Oni se ne boje pada,udaraca niti samoce. Zasto? Zato sto znaju da za sve postoji cijena i da se ona kad tad mora platiti. Oni znaju i da zivot u toru ima cijenu,ma kako sigurno izgledao,pa kad se cijena vec mora platiti,on/ona odabire ono teze,ali jedino sto u njemu ima smisao i svrhu.
Dragi moji drugari,svi vi sto ste ste tu zajedno samnom u ovom nepreglednom prostoru interneta, proveli bezbroj dana i noci,pisuci,iznoseci svoje stavove i misljena,boreci se da glas pojedinca ne ostane samo puka misao,hvala vam sto ste tu ! Ponosna sam na vas,na vasu pojedinacnu borbu za oplemenjivanje covjecanstva,za sve napore i slobodno vrijeme koje provodite u nasoj Blogoslaviji. Svaki tekst je bogatsvo,svaka napisana rijec je znak da ste voljni,podijeliti,nasmijati ali i staviti i nase licne zivote u perspektivu.U dijaspori se ovakav vid napora najbolje vidi,jer kako se inace kaze…..na situaciju, kao i na ljude ,najbolje se vidi sa odredene distance.
I zato vam od srca zelim sve najbolje u novoj 2010 godini i nastavite svojom prisutnoscu i perom pomicati usadene norme.To je upravo to sto vas cini interesantnim i posebnim! U mojim ocima,u svakom slucaju !
ZIVJELI I SRETNA VAM NOVA GODINA !
Sta se desava kada se iznenada izgubi veza sa internetom ? Prvo provjeris jel’ sve kako treba sa kompjuterom i slozis se sam sa sobom da je sve u najboljem redu ali da je negdje zapelo sa signalom.
Sve iskljucim,pa onda ukljucim nekoliko puta ali nista.To je sve trajalo nekih 45 minuta.Nazovem internet dostavljaca,koji je u roku od 0,5 konstatovao da je ocito nesto u kvaru u nasem kvartu.Pitam ga da li je moguce da to ima neke veze sa snijegom i da li je moguce da je u nas interni boks dospjela vlaga koja je uticala na to stanje.Nije mi znao reci nesto podrobnije o tome,ali mi je obecao da ce nam poslati servisnog radnika poslije praznika.
Poslije praznika,sta to cuju moje usi! – zamal’ se ne unesvijestih. Znaci li to da smo narednih dana osudeni na svakodnevnicu bez interneta ?
Da,veoma mi je zao ,ali kao stvari stoje ,mi nismo u mogucnosti trenutno nesto uraditi po tom pitanju.
Zar zaista nema nekog rjesenja,pa praznici su?
Ne,na zalost,nemamo !
Prekid razgovora.
Smrklo mi se !
Sta da radim,sta da radim? ……razmisljam 300 na sat.
Eureka!
Lopatu u ruke,pa niz stepenice do lokalnog internet boksa. I onda lopatanje….
Razgrnula sam sav snijeg oko i sa boksa.U tom naleti komsinica i pita me sta sam se ja tu razlopatala u sitne sate.
„ Uspostavljam internet,naravno ako mi to pode od ruke,rekoh joj! „
Smijale smo se od sveg srca,ja doduse za nijansu kiselije od nje.Sta u biti ona zna sta su muke po internetu,kad ga ona nema!
Razidosmo se u miru i kako to nalazu komsijski odnosi ,a ja odmah onako ozeblih nogu (izasla u necemu sto lici na japanke) dotrcim do kompjutera da vidim desava li se sta novo.I desilo se,vjerovali ili ne ! Pojavi se veza,fino i elegantno,bas kako je i nestala.E jel’ sad pomoglo lopatanje ili je veza dosla sama od sebe,tesko je reci. Ipak, jedno zasigurno znam, da je najbolje i najsigurnije uzdati se u se i u svoje kljuse,u lopatu ,ali i u svoje dvije sake.
On ce meni nema interneta !
1. Srce od jute,dva Anisa i svjecica u cincanon svjecnjaku
2. Cauure Eukaliptusa
3. Moj andelak,orasi,dva cesnja sisarike,klupko od jute i snop malih svjeca, obmotanim crveno- bijelom spagatom od jute.
4. Notna sveska i srce sa crveno-bijelom trakom
1. Srce u srcu,notna sveska i snop bijelih svjeca
2. Klementina na kolutu sisarike (koji se sam odlomio od iste) i sve to na notnom listu
3. Andelak,Anisi,dva srca od jute i dvije bijele svjece u srcolikim postoljima
4. Tradicionalno bozicno, dansko srce ( rado se izrezuje od hamera, tokom mjeseca decembra)
1. Moje mede (Bobi i Kingo) i srca od jute
2. Sisarika,crvena vuna i crveno srce u pozadini
3. Andeo cuvar i( samo sto nije procvao ),mirisljavi Zumbul
4. Srce od cinka,Anis,snop svjeca i fisek korpica sa ljesnjacima
Poslije jucasnje,visesatne gnjavaze u gradu,napokon sam kupila sve poklone.Izdrzala sam guzve na ulicama,kilometarske redove na kasama,guranja ,kao i mlacenja kesama i paketima .Zaista poslije jedne takve ture,covijek dode kuci totalno izcjeden .Penjuci se uz stepenice,primjetim pred vratima stana ,jelku naslonjenu na zid.Odmah sam znala da je to poklon od moje drugarice. Zamisli molim te,ne bi joj tesko da se po ovom kijametu lomata sa mojom jelkom! Ta mi je cinjenica ulila neku novu snagu i radost. Otkljucam vrata,unesem pakete,unesem jelku.Odmah zatim ponovo niz stepenice do podruma po postolje za to drvce .I uglavi se za tren oka! Danas smo je okitili,sto je trajalo relativno kratko u odnosu na vrijeme koje sam ulozila za pakovanje poklona..Stricni ovdje,stricni onde,zalijepiovdje i ovdje,masna vamo,masna tamo, i tako su se nabesali sati. Da je potrajalo duze,pocela bih automatski da vezem masne na svemu sto lici na nekakvu pertlu!
